Elektrolit: razlika između inačica

'''Elektrolit''' je [[Kemijski spojevi|kemijski spoj]] koji je [[Električna vodljivost|električki vodljiv]] ili to postaje u [[otopina|otopljenom]] ili rastaljenom stanju jer sadrži ili stvara pokretljive [[ion]]e koji mogu prenositi [[električni naboj]]. Elektroliti koji su vodljivi u čvrstom stanju, [[kristal]]ni su, ionski spojevi, u kojima se električni naboj prenosi ionima kroz šupljine u [[kristalna rešetka|kristalnoj rešetki]]. Elektroliti koji postaju vodljivi tek u otopljenom ili rastaljenom stanju daju ione procesom [[Elektrolitska disocijacija|elektrolitske disocijacije]]. Pritom se razlikuju takozvani pravi elektroliti, koji se i prije disocijacije sastoje od iona (praktično sve [[soli]] u obliku ionskih kristala), pa se rastavljaju na ione samo otapanjem, te potencijalni elektroliti, koji se prije disocijacije ne sastoje od iona, nego ih stvaraju tek reakcijom svojih [[molekula]] s molekulama otapala. Takvi su elektroliti na primjer sve [[kiseline]] i [[Baze (kemija)|baze]]. Jaki su elektroliti oni koji su u otopini potpuno ili gotovo potpuno disocirani na ione (soli, jake kiseline i baze), a slabi oni koji su disocirani samo djelomično (slabe kiseline i baze). <ref> '''elektroliti''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17622] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

Zbog toga što je ta reakcija reverzibilna, koncentracija iona u ravnotežnom stanju, a prema tome i vodljivost otopine, zavisi od [[koncentracija|koncentracije]] octene kiseline, to jest od njezine količine u odnosu prema količini vode; ravnotežno stanje, a prema tome također koncentracija iona i električna vodljivost uz danu koncentraciju elektrolita, načelno je različito za različite potencijalne elektrolite i za različita otapala. Tako je razrijeđena otopina octene kiseline u vodi razmjerno malo vodljiva (ravnoteža je pomaknuta ulijevo), a njezina je razrijeđena otopina u tekućem [[amonijak]]u jako vodljiva; razrijeđena otopina [[klorovodik]]a u vodi ([[solna kiselina]]) ima razmjerno veliku električnu vodljivost, a njezina otopina u ledenoj octenoj kiselini, malu. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Elektrokemija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>