Eddy Merckx: razlika između inačica

[[1971.]] ponovo pobjeđuje na ''Touru'', te, uz četiri etapne pobjede, pored ''žute'', osvaja i ''zelenu'' majicu, za najboljeg sprintera. Ali u ovoj pobjedi poslužila ga je i sreća, bolje reći sreća nije poslužila njegova najvećeg konkurenta na ''Touru'' te godine, [[Španjolska|Španjolca]] [[Luis Ocaña|Luisa Ocañu]] koji doživljava težak pad i završava u bolnici. Merckx je, inače, ranije te godine već pobjeđivao Ocañu na utrci Pariz-Nica i na osmoetapnoj utrci ''Critérium du Dauphiné Libéré''. Uz ove uspjehe on po drugi put osvaja naslov svjetskog prvaka u cestovnoj vožnji. Propušta ''Giro''.

 

 

Pošto pobjeđuje gotovo uvijek gdje god se pojavi, i pošto se četvrtom pobjedom na ''Touru'' 1972. godine približio dotadašnjem rekordu od pet pobjeda, [[Francuska|francuske]] ikone [[Jacques Anquetil|Jacquesa Anquetila]], domaća je publika, moglo bi se reći, počela gotovo mrziti Merckxa. Njegova je nova pobjeda na ''Touru'' bila više nego izvjesna, tim više jer je te, [[1973.]], godine (sada za momčad „Molteni“) već pobijedio na niz ostalih utrka, te na ''Giru'', četvrti puta, osvojivši, uz šest etapa i ''ružičastu'' majicu ukupnog pobjednika, te ''ljubičastu'', za bodovno najboljeg vozača. Vidjevši raspoloženje francuskih medija i publike, vodstvo ''Toura'' sugerira Merckxu da ne nastupi na utrci. On tako propušta nastup, te nešto kasnije nastupa na, trećoj najpoznatijoj biciklističkoj utrci, ''Vuelti'' (Oko Španjolske), i naravno – pobjeđuje i to ispred domaćeg ljubimca Luisa Ocañe (koji je te godine pobijedio na ''Touru''), i Francuza [[Bernard Thevenet|Bernarda Theveneta]] (kasnijeg dvostrukog pobjednika ''Toura'', [[1975.]] i [[1977.]] godine).