|
Od 972. godine se kao zaštitnika biskupije štuje [[Sveti Blaž|sv. Vlaha]], a dotadašnji zaštitnici [[Srđ i Bah|sv. Srđ i Bah]] postaju suzaštitnicima.<ref>
{{Citiranje časopisa |author=mr. sc. Krešimir Regan i Branko Nadilo |title=Ranoromaničke i sakralne građevine dubrovačkog područja (II.) |url=http://casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-58-2006-03-08.pdf |year=2006 |journal=Građevinar |volume=58 |issue=3 |pages=233 |accessdate=2021-04-08}}</ref>
{{Citiranje časopisa
|author=mr. sc. Krešimir Regan i Branko Nadilo
|title=Ranoromaničke i sakralne građevine dubrovačkog područja (II.)
|url=http://casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-58-2006-03-08.pdf
|date=2006
|journal=Građevinar
|volume=58|issue=3|pages=233|id=
|accessdate=2021-04-08
}}</ref>
Godine [[998.]] je uzdignuta na razinu nadbiskupije i metropolije, s najvećom nadležnosti od rijeke [[Neretva|Neretve]] do rijeke [[Bojana|Bojane]], uključujući vjernike na području [[Travunja|Travunje]], [[Zahumlje|Zahumlja]], [[Duklja|Duklje]] i [[Bosna|Bosne]].
Tijekom stoljeća, Dubrovačka mitropolija dobiva [[Sufragan|sufraganske biskupije]] u [[Ston|Stonu]]u, [[Trebinje|Trebinju]], [[Kotor|Kotoru]]u, [[Budva|Budvi]] i [[Bosna|Bosni]]. Prateći mijene u političkim odnosima, biskupija u Kotoru 1178 dolaze pod crkveni utjecaj mitropolije iz talijanskog [[Bari|Barija]]ja, a 1181. godine [[Nemanjići]] protjeruju latinskog biskupa iz Zahumlja – on napušta sjedište svoje biskupije u Stonu i sklanja na otok [[Murter]] – te uspostavljaju vlast nad područjem Zahumlja, Budve i Duklje, te biva u okrilju Pravoslavlja osnovana 1219. godine – biva osnovana [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Zetska eparhija]]. Nemanjići će 1252. godine protjerati i biskupa iz (Dubrovačkoj mitropoliji sufraganske) Trebinjske biskupije. Političke prilike će krajem 13. i početkom 14. stoljeća omogućiti stanovitu obnovu katoličke crkve na području Zahumlja i Travunije. [[Osmansko Carstvo|Osmanska]] vladavina u Dubrovačkom zaleđu s vremenom onemogućava djelovanje Katoličke crkve, te se nadležnost nabiskupa iz Dubrovnika konsolidira na području [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]].<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&layout=item&id=80&Itemid=465 |title=Dubrovačka biskupija (Dioecesis Ragusina)|author=|date=|work=|language= |publisher=Dubrovačka biskupija |accessdate=17. srpnja 2020.}}</ref>
Dana [[30. lipnja]] [[1828.]], dvadeset godina nakon okupacije [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] i nakon neumoljivog pritiska [[Habsburška Monarhija|Austrije]], papa [[Lav XII.]] snizuje je bulom ''[[Locum Beati Petri]]'' na status biskupije,<ref>{{Citiranje weba |url=https://cbs-split.hr/dubrovacka-biskupija/ |title=Dubrovačka biskupija|author= |date=17. srpnja 2020|work=|language=. |publisher=Centralno bogoslovno sjemenište Split |accessdate=17. srpnja 2020.}}</ref> uz istodobno ukidanje sufraganskih biskupija u Stonu i Korčuli. Dubrovačka biskupija će nakon toga biti podvrgnuta [[Zadarska nadbiskupija|Zadarskoj]], a potom [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitsko-makarskoj]] [[Mitropolija|mitropoliji]].
== Poznati svećenici ==
| 