Asirska umjetnost: razlika između inačica

[[Datoteka:Human-headed winged bull Khorsabad facing - Louvre 01b.jpg|mini|300px|<center>''[[Gilgameš]]'' i ''Krilato božanstvo Lamasu'', zidni reljefi iz palače [[Sargon II.|Sargona II]] u Dur-Šarukinu u Asiriji (danas [[Khorsabad]] u [[Irak]]u), oko 713.- – 716. god. pr. Kr.]]

'''Asirska umjetnost''' (1900.- – 539. pr. Kr.) u sjevernoj [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] ([[Asirija]]) je bila najutjecajnija [[civilizacija]] [[mezopotamijska umjetnost|mezopotamijske umjetnosti]] srednjeg razdoblja. Javlja se jačanjem gradova [[Ašur]] i [[Niniva]] (možda i [[Erbil]]) oko 2500. pr. Kr., a za vrijeme vladara [[Novoasirsko carstvo|Novoasirskog carstva]] (1075.- – 612. pr. Kr.) [[Asirsko Carstvo]] je obuhvaćalo cijelu [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], [[Levant]], [[Cipar]], [[Elam]] i [[Egipat]]. [[Medijci]] su 612. pr. Kr. pomogli [[Babilon]]u da osvoji Ninivu, čime je okončano Asirsko carstvo i na ovom prostoru zavladala ponovno [[babilonska umjetnost]] koja je za vrijeme Asirskog carstva stagnirala.

Kamene ploče su asirski dodatak, jer na sjeveru Mezopotamije za razliku od pustinjskog i močvarnog juga, može se pronaći kamen u obilju. One su ukrašene niskim [[reljef]]ima koji predstavljaju demone-čuvare u kombinaciji reljefa i slobodne plastike sa zadatkom da na pojedinca ostave utisak moći i veličanstva kralja.<ref>G. Sence, ''Les bas-reliefs des palais assyriens, Portraits de rois du Ier millénaire av. J.-C.'', Rennes, 2014. {{fr}}</ref>. Lamasu čuvari-demoni su bili namijenjeni gledanju frontalno (gdje se vide dvije noge) ili iz profila (gdje se vide četiri noge), zato imaju pet prikazanih nogu ako ih se gleda iskosa. Ostali zaštitni izrezbareni likovi asirskih palača bili su krilati geniji u niskom reljefu, poznati kao ''apkallu'', koji obično imaju ljudske glave, ali ponekad i ptičje glave te nose sakralne predmete.<ref name="AB">Agnès Benoit, ''Art et archéologie : les civilisations du Proche-Orient ancien'', Škola muzeja Louvre, Pariz, 2003. {{fr}}</ref>. U palačama su se nalazili reljefi koji su opisivali kraljeve vojničke podvige s natpisima. Natpisi sadrže mnoštvo podataka o bitkama, događajima i učesnicima. U tim prizorima nema ni drame ni heroizma, a ishod se ne dovodi u pitanje. To su najstariji narativni reljefi. Oni opisuju događaj u točno određenom vremenu i prostoru, što je bilo izvan domašaja i [[Staroegipatska umjetnost|egipatske]] i [[Sumerska umjetnost|sumerske umjetnosti]].<ref>P. O. Harper, E. Klengel-Brandt, J. Aruz i K. Benzel (ur.), ''Assyrian origins: Discoveries at Ashur on the Tigris'', New-York, 1995. {{eng oznaka}}</ref>. Asirci su morali da stvore čitav niz novih rješenja da bi se izborili s problemom slikarskog pripovijedanja. Reljef je plitak, ali zahvaljujući vještog stupnjevanja površine, velike je mase i volumena, figure su velike fizičke snage, a prizori su dramatični. Karakterizacija likova postiže se određenim tipom frizure, posebnom odjećom ili određenim stavom, pa je tako uvijek vladar na prijestolju ili u ratnim kolima.

Zbog mnoštva prikazanih događaja na reljefima nije ostajalo dovoljno mjesta na zidu za glorifikaciju vladara. Toj svrsi su poslužili posebni reljefi na kojima je vladar prikazivan u lovu na lavove. To je bio više ceremonijalni lov u znak sjećanja na rano razdoblje kada su vladari morali da zaista štite svoje pleme od lavova. Vojnici bi štitovima oblikovali kvadrat u koji bi bila puštana životinja koju je kralj ceremonijalno ubijao.<ref>Francis Joannès, ''La Mésopotamie au Ier millénaire avant J.-C.'', Armand Colin, Pariz, 2000. {{fr}}</ref>.

Mnoštvo reljefa, istih odlika kamene umjetnosti, izvedeno je od [[bronca|bronce]] i [[bjelokost]]i, posebice oni pronađeni u [[Kalhu|Nimrudu]] jer je bio veliko trgovačko središte egzotične bjelokosti iz Afrike, i tu su djelovali strani majstori iz [[Sirija|Sirije]] i [[Fenicija|Fenicije]].<ref name="AB"/>.