Ante Moškov: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Životopis: pravopis |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 9:
|položaj = [[Pukovnik]] Ustaške vojnice i potom General [[Hrvatske oružane snage|Hrvatskih oružanih snaga]] za vrijeme [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]
}}
'''Ante Moškov''' ([[Špiljari]] kod [[Kotor
Kao zapovjednik [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikovog tjelesnog zdruga]], sudjelovao je u raznim povjerljivim aktivnostima; tako i u gušenju [[Urota Lorković-Vokić|Urote Lorković-Vokić]] [[1944.]] godine. Na kraju rata je došao u posjed jednog dijela državnog zlata NDH, povodom čega je došao u sukob s Antom Pavelićem. Uhitili su ga Britanci, koji su locirali dio zlata. Potom su ga u svibnju [[1947.]] godine predali jugoslavenskim vlastima, te je Moškov, po svemu sudeći, [[1948.]] godine podlegao mučenjima kojima je bio podvrgnut kako bi odao gdje je preostalo zlato.
Redak 15:
==Životopis==
Odrastao je u [[Boka kotorska|Boki Kotorskoj]], te je u [[Herceg Novi|Herceg Novom]] pohađao učiteljsku školu i naposljetku maturirao u [[Kotor
Nakon tromjesečne vojne službe u Sarajevu ("đačke", koju je završio uz proizvođenje u čin narednika) 1931. godine, započeo je studij psihologije na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu]]. Postaje tajnikom novoformiranog Središnjeg udruženja studenata, te je u dobrim odnosima sa svim političkim grupacijama prisutnima među studentima, dokle god su one prohrvatski orijentirane; Vjekoslav Luburić će kasnije posvjedočiti da je Moškov bio veliki domoljub, koji je politički bio orijentiran više socijalistički. 1932. i 1933. godine povremeno se morao skrivati pred policijom, u selima oko Zagreba, u Sarajevu, te u Boki Kotorskoj.
U svibnju 1933. se u [[Klagenfurt
U vrijeme [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. god.]] vodi ustašku satniju koja na putu u Hrvatsku prati samog [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]]. Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], od lipnja 1941. je zapovjednik pripremnih bojni [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]]. U lipnju postaje postaje 1. zapovjednikom Poglavnikove tjelesne bojne (PTB) s oko 300 pripadnika, koja je osiguravala središnje ustanove vlasti.
Redak 25:
11. studenog 1941. dobiva priznanje vojskovođe [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]] za junačko držanje u borbama protiv četnika i komunista. Nakon nekoliko unaprjeđenja, na kraju 1941. godine je [[bojnik]]; već u ožujku 1942. je potpukovnik (u tom činu, biva odlikovan ordenom željeznog trolista IV. stupnja, za sudjelovanje u čišćenju Korduna od pobunjenika tijekom 1941. i 1942. godine), a u lipnju iste godine pukovnik.
Prijateljuje od tog vremena, te surađuje s [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslavom Luburićem]], s kojim je jedno vrijeme zajedno podređen pukovniku [[Tomislav Sertić|Tomislavu Sertiću]]. Narednih godina će s Luburićem
Kada u svibnju 1942. PTB postaje [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikov tjelesnik zdrug]] (rast će ta postojba brojem, te će 1944. godine imati oko 7.000 pripadnika), Imenovan je na dužnost
1944. godine Ante Pavelić dodjeljuje Moškovu
Moškova su ubrajali u ustaške tzv. rasove, ustaše koje su objedinjavale visoki vojni čin s političkim utjecajem, uz sklonost prema provođenju agresivnih akcija; s tom je grupom bio u sukobu s umjerenijim ustašama poput [[Mladen Lorković|Mladena Lorkovića]]. Kao osoba vrlo bliska Anti Paveliću, sudjelovao je u mnogim povjerljivim aktivnostima, koje su uključivale pregovore s [[Vladko Maček|dr. Vladkom Mačekom]] i [[Blaženi Alojzije Stepinac|nadbiskupom Alojzijem Stepincom]].
Redak 35:
Moškov je, prema kasnije svjedočenju [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslava Luburića]], bio u uskoj grupi koja je organizirala gušenje [[Urota Lorković-Vokić|Urote Lorković-Vokić]] krajem 1944. godine, zajedno sa samim [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslavom Luburićem]]. Kod saslušavanja kod [[UDBA|UDBA-e]] u Zagrebu 1947. godine, Moškov će prikazivati kako o Uroti nije bio uopće informiran i da nije sudjelovao u njenom gušenju.
U studenom 1944. godine je kod uspostave [[Hrvatske oružane snage|Hrvatskih oružanih snaga]] (koje su u jedno tijelo obuhvatile [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Domobranstvo]] i [[Ustaška vojnica|Ustašku vojnicu]]) postavljen na dužnost zapovjednika I. Hrvatske udarne divizije sa sjedištem u Zagrebu, koja stoga - kao jedina od divizija Hrvatskih oružanih snaga - nije bila pod zapovijedanjem nijednoga od zapovjedništava njemačkih divizija koje su
Nastojeći povećati snage s kojima može samostalno upravljati, Ante Pavelić 21. siječnja 1945. godine osniva Poglavnikov tjelesni zbor, gdje Moškov zapovijeda s dvije daljnje divizije.
Redak 41:
Početkom svibnja 1945. godine Ante Pavelić povjerava Moškovu uspostavljanje kontakta sa Saveznicima, kako bi se pokušao dogovoriti prelazak NDH na njihovu stranu. Ta akcija nije bila uspješna.
Sa zapovjedništvom Poglavnikovog tjelesnog zbora, ali bez postrojbi - to će mu mnogi u emigraciji zamjerati kao nevojničko postupanje - povlači se u svibnju 1945. godine u Austriju, a potom u Italiju. Došavši u sukob s Pavelićem, odlučuje krajem 1945. godine preko Mađarske ući u Hrvatsku, kako bi uspostavio kontakt s [[Križari
Moškov je u Austriji bio uspio doći do 9 sandučića sa zlatom. Ne želeći predati niti podijeliti to zlato - prema Pavelićevom nalogu dao je [[Božidar Kavran|Božidaru Kavranu]] za brigu o bolesnima i siromašnim emigrantima jednom 800, a drugi put 1000 zlatnika - došao je u sukob s mnogima, pa i sa samim Pavelićem. Govorio je da on taj novac želi investirati, kako bi se stvorili prihodi za financiranje ustaškog rada.
Nakon saslušavanja kod Britanaca u [[Rim
A. Delić procjenjuje da se kod Moškova i njegovog suradnika [[Frane Šarić
==Vidi još==
|