Alfons XIII.: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: pravopis
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 51:
 
 
'''Alfonso XIII.''' (hrvatski '''Alfons XIII.'''), kralj [[Španjolska|Španjolske]], postumno je dijete [[Alfons XII.|Alfonsa XII.]]. Proglašen je za kralja odmah po rođenju [[17. svibnja]] [[1886.]] Vladao je od [[1886.]] do [[1931.]] godne. Njegova majka, kraljica Marija Kristina Austrijska (iz kuće [[Habsburgovci|Habsburg]]), imenovana je regentom za vrijeme njegove maloljetnosti. [[1902.]] godine, kada je navršio 16 godina života, preuzeo je kraljevske dužnosti.
 
[[31. ožujka]] [[1906.]] oženio se britanskom princezom Viktorijom Eugenijom od Battenberga ([[1887.]] – [[1969.]]), nećakinjom britanskog kralja [[Edvard VII.|Eduarda VII.]] i unukom kraljice [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorije]]. Po povratku s vjenčanja, kraljevski par je za dlaku izbjegao pokušaj atentata koji je izveo anarhist Mateu Morral; bomba je ubila i ozlijedila mnoge prolaznike i sudionike kraljevske povorke.
Redak 57:
Kraljevski par je imao sedmero djece:
 
* infant Alfonso Pío Cristino Eduardo, princ Asturije (1907.-1938.), hemofiličar, odrekao se svojih prava na tron 1933., kako bi se oženio pučankom Edelmira Sampedro Ocejo y Robato, te je postao Grof od Covadonga. Kasnije se oženio s Martom Esther Rocafort y Altazarra, ali nije uopće imao djece.
* infant Jaime Luitpold Isabelino Enrique (1908.-1975.), gluhonijem od posljedice operacije u djetinjstvu, odrekao se prava na prijestolje 1933., postao je vojvodom od Segovie, kasnije vojvodom od Madrida, a bio je poznat, kao zakonski nasljednik na francuskom tronu od 1941. do 1975., kao vojvoda od Anjoua.
*infanta Beatriz Isabel Federica Alfonsa Eugenia (1909.-2002.), koja se udala za Alessandra Torlonia, petog princa di Civitella-Cesi.
*infant Fernando, mrtvorođen 1910.
*infanta Maria Cristina Teresa Alejandra (1911.-1996.), koja se udala za Enrica Eugenio Marone-Cinzano, prvog grofa di Marone.
*infant Juan Carlos Teresa Silvestre Alfonso (1913.-1993.), imenovan nasljednikom na prijestolje i grof od Barcelone, nije nikad vladao, otac kralja [[Juan Carlos I.|Juana Carlosa I.]]
*infant Gonzalo Manuel María Bernardo (1914.-1934.), hemofiličar.
 
Kralj je također imao i troje izvanbračne djece: Roger Leveque de Vilmorin (1905.-1980.), sas francuskom aristokratkinjom Mélanie de Gaufridy de Dortan; Leandro Alfonso Luis Ruíz Moragas (rođenog 1929.), službeno priznatog od strane španjolskog suda [[21. ožujka]] [[2003.]] kao Leandro de Borbón y Ruíz Moragas, kraljev sin; i njegova sestra, Ana María Teresa Ruíz Moragas. Majka blizanaca je bila španjolska glumica Carmen Ruíz Moragas.
 
Za vrijeme njegove vladavine, [[Španjolska]] je izgubila svoje posljednje kolonije na [[Kuba|Kubi]], u [[Portoriko|Portoriku]] i na [[Filipini|Filipinima]]ma; izgubila je nekoliko ratova u [[Afrika|Africi]]; te pretrpjela diktatoru Miguela Prima de Rivere.
 
Bio je promotor turizma u Španjolskoj. Problem sa smještajem gostiju za njegovo vjenčanje riješio je tako što je dao izgraditi luksuzni Hotel Palace u [[Madrid|Madridu]]u.
 
[[12. travnja]] [[1931.]] održani su izbori za Cortes na kojima su monarhistički kandidati izgubili u svim većim gradovima; u Barceloni (tada najvećemu gradu) i Madridu republikanci su odnijeli ogromnu većinu. Svoju pobjedu republikanci su slavili najavama uspostavljanja republike (prvo u baskijskomu gradu Eibaru). Suočen s evidentnim porazom, Alfons XIII. [[14. travnja]] [[1931.]] objavljuje proglas o abdikaciji u kojem stoji:
Redak 75:
''"Nedjeljni izbori pokazali su mi da više ne uživam ljubav svoga naroda. Mogao bih vrlo lako naći načina da obranim svoje vladarske prerogative, ali sam čvrsto odlučio da svoje zemljake ničim ne nahuškam jedne protiv drugih, u bratoubilački građanski rat. Stoga, dok narod ne progovori, ja se od svoje volje privremeno odričem svojih vladarskih prerogativa."''<ref>Hugh Thomas, ''Španjolski građanski rat'', Otokar Keršovani, Rijeka, 1980., I. svezak, str. 51</ref>
 
Pri kraju [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]], Alfons je dao do znanja da daje prednost vojnom režimu pred vladom Narodnog Fronta, ali general [[Francisco Franco]] je izjavio kako ga nacionalisti nikad ne bi prihvatili za kralja (karlisti su bili važan dio Francove vojske). Bivši kralj najprije je otišao u egzil u [[Francuska|Francusku]]. Kasnije se preselio u fašističku [[Italija|Italiju]], te je umro u [[Rim|Rimu]]u [[1941.]] godine, prepustivši svoja nasljedna prava svom četvrtom, ali drugom preživjelom sinu, Juanu, grofu od Barcelone, ocu budućeg kralja Juana Carlosa I. Grof od Barcelone službeno se odrekao prava na prijestolje [[1977.]] godine, u korist svoga sina.
 
{{sukcesija | prethodnik = [[Alfons XII.]]| gl_članak_funkcija = [[Kraljevi Španjolske|Kralj Španjolske]] | godina_OD = [[1886.]] | godina_DO = [[1931.]] | nasljednik = Druga Republika}}