UspostavioUtemeljio ga je papa [[Julije III.]] [[31. kolovoza]] [[1552.]] [[bula|bulom]] ''[[Dum sollicita]]''. Pri tometomu su ulogu imali kardinali [[Giovanni Morone]] i sveti [[Sv. Ignacije Lojolski|Ignacije Lojolski]]. Osnovan je kao Zavod sv. Apolinara.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/34116 Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sv.14 - lipanj 1986.] Ilija Lukanović: Hrvatski zavod u Beču (1627. – 1783.), str. 131</ref>
FormalnoSlužbeno ga je otvorio sami svetisv. Ignacije [[28. listopada]]. [[Isusovci]] su davali direktivesmjernice za rad je ovomena učilištu.
1580. je papa [[Grgur XIII.]] spojio ovo učilište s učilištem '''Collegium Hungaricum''' (''Mađarsko učilište''), utemeljenim [[1578.]] Od onda se zove '''Pontificium Collegium Germanicum et Hungaricum de Urbe''' ili kraće '''Collegium Germanicum et Hungaricum'''.
Nakon što je ukinut isusovački red [[1773.]], učilište vode sekularnidijecezanski svećenici <!-- ???? -->.
Nakon što je sveti rimski car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] [[1781.]] zabranio svim studentima iz krajeva pod njegovom vlašću studirati u [[Rim]]u i uz to što su malo poslije grad zauzele [[Francuska|francuske]] postrojbe pod [[Napoleon]]om, sjemenište je bilo prisiljeno zatvoriti se [[1798.]] godine.
NakonZavršetkom što je prošlo NapoleonovoNapoleonova doba, sjemenište je ponovno otvorilo vrataotvoreno za studente. Otvaranje je, naredioukazom papapape [[Pio VII.]] [[1818.]] Rad je reorganiziraopreustrojio papa [[Lav XII.]], koji je ojačao sveze ovog sjemeništa s isusovcima i dao je njegovom radu oblik kakvim je poznat i danas.
Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] su sjemeništarci su morali dijeliti premise s [[Innsbruck|innsbručkiminnsbruškim]] sjemeništem [[Collegium Canisianum|Collegiumom Canisianumom]] od 1915. do 1919.
