'''Richard Trevithick''' rođen je u Illoganu u [[Cornwall]]u 1771. godine. Svoju mladost proveo je u rudarskom naselju Cornwallu te je pohađao školu u selu. Jedan od [[profesor]]a opisao ga je kao „neposlušnu, sporu i tvrdoglavu osobu“. Rano u životu pokazao je izniman [[talent]] u [[Inženjerstvo|inženjerstvu]]. Odlazio je sa svojim ocem, koji je bio inženjer u jednom rudniku[[rudnik]]u, na posao te tako otkriva sklonost za inženjerstvo. Dok je radio ondje bavio se izgradnjom i mijenjanjem [[parni stroj|parnih strojeva]]. Richard također počinje eksperimentirati s idejom o proizvodnji [[Parna lokomotiva|parne lokomotive]]. Godine 1797. godine Trevithick izrađuje visokotlačni [[Strojevi|stroj]] koji se pokazao vrlo uspješnim. Tada je izradio ukupno 36 takvih strojeva. Svoju parnu lokomotivu izgradio je na [[Badnjak]] [[1801.]] kada je sa svojih sedam prijatelja otišao na kratko putovanje. No, [[James Watt]] tvrdio je da je prerizično koristiti njegovu metodu jer bi za posljedicu mogla izbiti i [[eksplozija]]. Kasnije, Richard Trevithick optužio je Watta i njegovog partnera Boultona da njihov utjecaj može uvjeriti parlament da donese odluku o prekidu rada pokusa s parnih lokomotiva. Godine 1803. tvrtka „Vivian & West“ pristala je financirati Trevithickove pokuse. Richard koristi sve ono što je naučio za izgradnju visokotlačnog parnog stroja kako bi iste godine izgradio je drugu parnu lokomotivu. Međutim, nakon nekoliko dana uočeni su ozbiljni problemi koje su sprječavale rad lokomotive. Ista [[tvrtka]] je potom odustala financirati Richardove pokuse[[pokus]]e, no to nije utjecalo na njegovu daljnju budućnost jer ubrzo nakon toga pronalazi novog sponzora, Samuela Homfrayja. 21. veljače 1804. Richard Trevithick proizveo je novu lokomotivu koja je bila i dio dobivene oklade jer je uspjela povući 10 tona željeza u pet vagona[[vagon]]a i 70 ljudi na udaljenosti od 15,7 kilometara. Prosječna brzina iste lokomotive iznosila je oko 8 km/h. Iako je lokomotiva uspješno obavljala svoju funkciju, nakon tri putovanja uočeno je kako [[lokomotiva]] nekako razbija [[tračnice]] izrađene od [[Lijevano željezo|lijevanog željeza]]. Godine 1808. Trevithick je izgradio treću i posljednju lokomotivu imenom „Catch-me-who-can“.<ref name="ASME">[https://www.asme.org/engineering-topics/articles/transportation/richard-trevithick The American Society of Mechanical Engineers – Richard Trevithick], pristupljeno 22. siječnja 2015.</ref> Pokazao ju je u javnosti tijekom „Parnog cirkusa“ koju je organizirao sam Richard.
