Kordun: razlika između inačica

Kordun je prvenstveno etnokulturalna regija s jasno određenim granicama : na jugu rijekom [[Korana|Koranom]], na zapadu [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnicom]], na sjeveru [[Kupa|Kupom]], te na istoku [[GlinaPetrova (rijeka)Gora|GlinomPetrovom Gorom]] i tzv. "suhom" granicom prema [[BiH]]. Reljefno, Kordun je prijelazna zona između dinarskog planinskog područja ([[Lika]]) i ravničarskog prostora Središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema [[Petrova gora|Petrovoj gori]], najvišem vrhu Korduna smještenom una njegovom središtuistoku. Čitavo područje gravitira [[Karlovac|Karlovcu]] i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveće gradsko naselje (po nekim pokazateljima i jedino) na Kordunu je [[Slunj]].

Pojednostavljeno, područje Korduna je određeno okolnim rijekama [[Korana|Koranom]], Mrežnicom, Kupom i Glinom. Međutim, postoje razlike između reljefnih i etnografskih granica. Tako se prostor [[LasinjaMrežnica|LasinjeMrežnicom]] na sjeveru češće smatra dijelom Pokuplja, ai [[TopuskoKupa|Kupom]]g na istoku dijelomte [[BanovinaPetrova Gora|BanovinePetrovom Gorom]].<br> Granice Korduna su jednom povećane diplomatskim putem : [[1791.]] godine [[Svištovski mir|Svištovskim mirom]] je iz sastava [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]] izdvojena pogranična zona oko Cetingrada i Drežnik Grada ( tzv. "suha međa"), koja se od tada smatra dijelom Korduna.

Danas se u okviru Korduna nalazi jedan grad (Slunj) i 5četiri općinaopćine ([[Cetingrad]], [[Gvozd]], [[Krnjak]], [[Rakovica]] i [[Vojnić]]). Ponekad se u sastav Korduna uvrštavaju i općine Lasinja, Topusko i područje Skakavca. Sve općine, osim Gvozda i Topuskog koji su u [[Sisačko-moslavačka županija|Sisačko-moslavačkoj županiji]], pripadaju [[Karlovačka županija|Karlovačkoj županiji]].

Kordun je tijekom čitavog 20. stoljeća bio izrazito emigracijsko i [[Depopulacija|depopulacijsko]] područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz [[2001.]] godine ima oko 2922.000 stanovnika obuhvaćajući prostor [[Rakovica|Rakovice]], [[Slunj]]a, [[Cetingrad]]a, [[Vojnić]]a, [[Topusko]]g,i [[Gvozd]]a, [[Krnjak]]a, [[Lasinja|Lasinje]] i područje [[Skakavac|Skakavca]]. Po nacionalnoj strukturi Hrvati su većinsko stanovništvo: (oko (2116.000)-73 % [[Hrvati|Hrvata]], oko (75.000)- 24 % [[Srbi|Srba]] te oko (1.000)-3 % [[Bošnjaci|Bošnjaka]]). I ovdje se, kao i u [[Lika|Lici]], mogu izdvojiti dvije zone: južni Kordun ([[Cetingrad]], [[Rakovica]] i [[Slunj]]) i sjeverni Kordun ([[Gvozd]], [[Lasinja]], [[Topusko]], [[Krnjak]], [[Vojnić]] i područje [[Skakavac|SkakavcaVojnić]]).

U srednjem vijeku područje današnjeg Korduna imalo je veliku stratešku važnost kao prijelazni prostor između primorskog i panonskog dijela Hrvatske. Upravo tu, na planini [[Gvozd]] (današnja [[Petrova gora]]) pokušao je [[1097.]] godine [[Petar Svačić]] bezuspješno zaustaviti prodor Mađara prema moru. Kasnije u okviru Ugarsko-hrvatske države ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih županija Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi [[Nelipići]], nakon njih [[ Babonići]], da bi u 14. stoljeću većina Korduna prešla pod vlast knezova [[Frankapani|Frankopana]]. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrda, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili [[Drežnik (stari grad)|Drežnik]] i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već [[1225.Slunj]]. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i [[Cisterciti|cistercitska]] [[opatija (redovnička ustanova)|opatija]] Topusko.

O važnosti ovog prostora u predturskom razdoblju svjedoči i to da se [[1527.]] godine, nakon [[Mohačka bitka|Mohačke bitke]], u [[Cetingrad|Cetinu]] kod Slunja sastao hrvatski sabor i izabrao [[Ferdinand I.|Ferdinanda Habsburga]] za hrvatskog kralja. Međutim, [[Otomansko carstvo|turska]] osvajanja su ubrzo zahvatila i ovo područje. Nakon pada tvrđave Drežnik [[1578.]] godine, Kordun postaje ničija zemlja između Habsburškog i Turskog carstva, izložena stalnim pustošenjima. Iako Turci[[Osmansko Carstvo|Osmanlije]] nisu uspjeliuspjele zauzeti Slunj, a [[1579.]] godine je osnovana i nova tvrđava [[Karlovac]], nezaštićeno stanovništvo okolnih naselja se gotovo u potpunosti iseljava. Kordun je tada posve opustio, a do novog naseljavanja će doći tek u 18. stoljeću nakon protjerivanja Turaka[[Osmansko Carstvo|Osmanlija]].

Po oslobađanju od Turaka[[Osmansko Carstvo|Osmanlija]], ovo područje, kao ni susjedna [[Lika]] i [[Banovina]], nije vraćeno pod vlast hrvatskog [[ban]]a, već je ušlo u sastav [[Vojna krajina|Vojne krajine]]. Tada se vrši i organizirana kolonizacija stanovništva, pri čemu na područje oko Slunja[[Slunj|a]] dolaze uglavnom Hrvati, a oko [[Petrova Gora|Petrove gore]] [[Srbi]]. Njihova primarna uloga bila je vojna zaštita novog sustava pograničnih utvrda prema Turskom[[Osmansko carstvuCarstvo|Osmanskom Carstvu]]. Za razliku od srednjeg vijeka, kad je ovaj prostor bio podijeljen između više županija, sada se zbog strateškog položaja i mentaliteta novih stanovnika-graničara izdvaja kao posebna pokrajina. Iz tog razdoblja potječe i današnji naziv Kordun (od riječi cordon).

* ostatci srednjovjekovnih gradova i utvrda ([[Cetin]], [[Klokoč]], [[Drežnik (stari grad)|Stari grad Drežnik]], Perna, Slunj, [[SjeničakSlunj]])