Inačica od 25. prosinca 2021. u 04:15 uredi PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 208.684 edits m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1] ← Starija izmjena		Inačica od 8. travnja 2022. u 23:33 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m →‎top: pravopis Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 6: U sve tri godine vladavine Đuro nije uživao potporu svojih podanika. Opterećen gojaznošću i edemima, ležao je bolestan u Tbilisiju uvučen u intrige svoje maćehe [[Daredžan Dadiani]] (Darije), koja je tražila da Đuro svoje potomke liši trona u korist nekih od njezinih sinova. Da stvar bude još gora, iranski šah [[Fateh Ali-šah Kadžar]] tražio je Đuru XII. da pošalje svog sina u [[Teheran]] kao taoca i da svoju zemlju da u podaništvo [[Perzija\|Perziji]]. Prijetio mu je još gorim razaranjima zemlje nego što se to dogodilo za vrijeme kana [[Muhamed-han Kadžar]]a. Živući u strahu da će biti svrgnut, te još jedne invazije Perzije na svoje kraljevstvo, Đuro je potražio pomoć ruskog cara Pavla. Do tog vremena mnogi gruzijski političari bili su razočarani u savez s Rusijom, jer im ona nije pružila nikakvu zaštitu prilikom prve iranske invazije. Đurina bolest izazvala je podjele kod gruzijskih plemića zbog pitanja njegova nasljednika. Jedni su bili za Đurinog sina, Davida, a drugi za Đurinog polubrata [[Julon Bagrationi\|Julona]]. Da bi osigurao nasljedstvo svom sinu i spriječio kraljevstvo da bude uvučeno u građanski rat, Đuro je svoje poslanike u rujnu 1799. godine poslao na pregovore s carem Pavlom I. U studenom iste godine, carsko izaslanstvo je stiglo u Gruziju i preuzelo gruzijske inozemne odnose. Carski izaslanik Peter Ivanovič Kovalenski i perzijski ministar Hājjī Ibrāhīm Shīrāzī ~~izmjenili~~izmijenili su žestoke diplomatske note, potvrđujući odlučnost svojih vlada da Gruziju imaju u svom podaništvu. Kralj Đuro je ruskom caru ponudio veću ovlast nad gruzijskim unutarnjim i vanjskim poslovima, ali je zauzvrat tražio pravo njegove dinastije da vlada zemljom, te da se zadrži [[autokefalnost]] [[Gruzijska pravoslavna Crkva\|Gruzijske pravoslavne Crkve]]. Međutim, dok su u [[Sankt Peterburg]]u pregovarali o uvjetima novog ugovora, car Pavle je odlučio anektirati Gruziju. Prije nego što su se Đurini izaslanici vratili iz Sankt-Peterburga, kralj Đuro je umro, a njegov se sin David proglasio gruzijskim regentom. Car Pavle je ubijen [[11. ožujka]] [[1801.]] godine, a njegov sin [[Aleksandar I., ruski car\|Aleksandar I.]] odbio je dopustiti Davidu da bude okrunjen za gruzijskog kralja, te je uredbom potvrdio pripajanje Gruzije Rusiji [[12. rujna]] [[1801.]] godine. == Izvori ==

Đuro XII. Gruzijski: razlika između inačica