Bitka za Moskvu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 24:
}}
'''Bitka za [[Moskva|Moskvu]]''' se smatra jednom od najvažnijih bitaka Drugog svjetskog rata, jer je u njoj krajem 1941. i početkom 1942. godine zaustavljen prodor njemačke vojske prema glavnom gradu Sovjetskog Saveza: po prvi put napad Njemačke nije doveo do sloma napadnute zemlje.
[[Njemačka]] je 22. lipnja pokrenula [[Operacija Barbarossa|Operaciju Barbarossa]] i napala [[SSSR]] u tri glavna pravca: Grupa armija Sjever pod vodstvom feldmaršala [[Wilhelm Ritter von Leeb|von Leeba]] u smjeru [[Lenjingrad]]a, Grupa armija Centar pod vodstvom generala [[Fedor von Bock|Bocka]] u smjeru [[Moskva|Moskve]] i Grupa armija Jug pod komandom feldmaršala [[Gerd von Rundstedt|von Runstedta]] u pravcu [[Staljingrad|Staljingrada]]. Napredovanje je u početna tri mjeseca bilo izuzetno brzo i u nekoliko je velikih pobjeda zarobljen veliki broj ljudstva i tehnike, te se činilo kako će do jeseni SSSR biti potpuno poražen.
SSSR je međutim izveo potrebne mobilizacije i doveo dodatne snage iz udaljenih dijelova zemlje, primio značajnu vojnu i gospodarsku pomoć od Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, te naposljetku uspio uspostaviti dovoljno snažnu obranu i izvesti odlučan protuudar protiv njemačkih snaga koje
== Grupa Centar i šira slika ==
Međutim, Njemačka je komanda bila neodlučna oko konačnog cilja jer je postalo izvjesno da je nemoguće istovremeno zauzeti i Lenjingrad i Moskvu - dva primarna cilja. Također, došlo je do zapleta u [[bitka kod Kijeva|bitci kod Kijeva]] gdje su Sovjeti gurnuli u obranu grada jake snaga. [[Hitler]] je oko 18. kolovoza odlučio da je uništenje ruske vojske bitnije od zauzimanja Moskve i Grupa Centar je podjeljena: dio je preusmjeren za potporu grupi Sjever kod Lenjingrada, a drugi dio je udario prema jugu i opkolio sovjetske snage u [[Ukrajina|Ukrajini]] kod Kijeva.
== Napredovanje prema Moskvi ==
[[File:Eastern Front 1941-06 to 1941-12.png|thumb|upright=1.35|Njemačka napredovanja tijekom Bitke za Moskvu]]
Pod vodstvom generala [[Fedor von Bock|Fedora von Bocka]], napredovanje prema Moskvi je počelo 5. rujna pod šifrom operacija "Tajfun". Glavni njemački prodor odvijao se istom cestom kojom je i [[Napoleon]] napao Moskvu u svom [[Pohod na Rusiju (1812)|Pohodu na Rusiju]] 1812. godine. U
20. listopada 1941., Moskva je bila udaljena svega 65 km,
Tada je došlo do preokreta, jer su počele jake jesenske kiše. Loše ruske ceste pretvorile su se u blato pod prvim naletima kiše i napredovanje njemačkih snaga često bi ostalo zaglavljeno je na blatnim cestama. U svojim memoarima, [[Heinz Guderian|Heinz Guderain]] govori kako su se kolone kretale satima bez vidljivog pomaka. Tenkovi i topovi su bili napola u blatu i nikako ih se nije moglo izvući (lance za vuču su dobili tek kasnije avionima, no nije puno pomoglo).
Zahvaljujući zastoju u
== Zima ==
Prije zime nastupio je još jedan period s vremenskim uvjetima povoljnima za napadne operacije, te su se njemačke snage u poslijednjem napredovanju približile samoj Moskvi - 3. prosinca prednje su izvidnice njemačkih divizija (258. pješadijska) javile zapovjedništvu kako kroz dalekozore vide tornjeve [[Kremlj|Kremlja]].
Međutim, tada je došla zloglasna [[Ruska zima]] i počeo je padati snijeg. Njemačko zapovjedništvo nije svojim trupama
== Sovjetski protuudar ==
Redak 57:
Međutim, unatoč silini udara i nepripremljenosti Njemačkih snaga, Hitler ustraje na "obrani svakog metra osvojene zemlje", što rezultira teškim gubitcima. Protiveći se takvoj besmislenoj strategiji, Guderain se suprotstavlja Hitleru, te ga ovaj smijenjuje. Unatoč tvrdoglavom otporu, Nijemci su odbačeni na čitavom 300 km dugačkom frontu.
Protuudar ipak nije bio potpuno blistav, te su Sovjeti pretrpjeli teške gubitke, a njemačka
== Posljedice ==
Otapanjem snijega 1942. god., njemačke će snage ponovno krenule u napredovanje, ali na jugu - prema Staljingradu i naftnim poljima na [[Kavkaz|Kavkazu]]. U pokušaju da oslabe njemački pritisak na jug, Sovjetske
Do kraja 1941. će Crvena Armija godine zabilježiti 3,1 milijuna gubitaka (u tome 2/3 vojnika koji su se vodili kao "nestali" zbog zarobljavanja i dezerterstva), tj. čak 70% svojega sastava; takvi strahoviti gubitci će se nastaviti i u 1942. god. kada će imati 1,7 milijuna mrtvih i 368 tisuća nestalih, tj. 44 posto ukupnog personala; čak i kada se u gubitke ne uračuna ranjene vojnike. Međutim će usprkos tome sovjetske armije ostati borbeno sposobne, a sovjetska privreda u stanju podržati ratni napor.<ref>{{Citiranje weba |url=http://lib.ru/MEMUARY/1939-1945/KRIWOSHEEW/poteri.txt#w05.htm-_Toc536603348 |title=(под редакцией). Россия и СССР в войнах XX века: Потери вооруженных сил, Tablica 131 i 133 |author=G. F. Krivosheev |year=2001 |language=ruski |publisher=OLMA PRESS, MOSKVA |accessdate=2021-04-12}}. Međutim će njene postrojbe usprkos tome održati sposobnost za borbu, a sovjetsko gospodarstvo potencijal da - uz savezničku pomoć - podrži ratni napor.</ref> U tome će presudno pomoći značajna gospodarska i vojna pomoć koja je u SSSR
Od početka protunapada 5. prosinca 1941. godine, u koji je Crvena Armija krenula sa snagama koje su bile otprilike jednako brojne kao što su bile njemačke snage s kojima su bile suočene, primile su sovjetske snage do ožujka 1942. god. pojačanja snage čak 117 divizija; makar ne uvijek osobito dobro opremljene i često loše uvježbane. Njemačke snage su u tom razdoblju bile ojačane s tek 9 dodatnih divizija; što će naznačiti razvoj odnosa snaga u narednim godinama. U nemogućnosti da drže neprekinuti front na izuzetno širokom bojištu, njemačke snage su uspostavile jača uporišta iz kojih su mogli kontrolirati pokrete na širem području. Od početka rata do veljače 1942. godine Njemačke snage će zabilježiti čak nešto više od milijun poginulih pripadnika - što je bilo višestruko manje od sovjetskih gubitaka, ali je predstavljalo skoro trećinu svih vojnika koji su krenuli u napad na SSSR. U njemačke gubitke nije uračunat veliki broj ranjenih i oboljelih (zabilježeno je, tako, preko 112 tisuća ozijeđenih uslijed smrzavanja dijelova tijela), što je sve vrlo utjecalo na sposobnost njemačkih snaga, koje su u operaciji izgubile i ogromne količine vojne opreme: činjenica da su sovjetski gubitci višestruko veći nije u dovoljnoj mjeri nadoknađivala gubitak snage njemačkih postrojbi.<ref>[https://www.globalvillagespace.com/the-red-armys-winter-counterattack-80-years-ago/ "The Red Army’s winter counterattack 80 years ag]o", Shane Quinn, "Global Village Space", 3. siječnja 2022.</ref>
Nakon općeg povlačenja poslije poraza kod Staljingrada početkom 1943., Njemačke snage trajno napuštaju i položaje blizu Moskve, čime završava bitka za Moskvu sagledana i u toj duljoj perspektivi.
== Izvori ==
|