Matej Ninoslav: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.5 |
m pravopis, replaced: svo → sve |
||
Redak 56:
==Životopis==
===Početak vladavine===
[[Datoteka:Stecak Zmeljaski Muzej Sarajevo.jpg|thumb|mini|lijevo|300px|Ban Matej Ninoslav je bio [[Crkva bosanska|krstjanin]], koji je prešao na [[
Razdoblje od početka 12. stoljeća pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] i njenog učenja, te naglim porastom moći i utjecaja lokalnog plemstva. Umjesto da se nakon čina odricanja 1203. godine hereza u Bosni smiri, kako su to u [[Rim]]u očekivali, došlo je do njenog širenja na [[Banovina Slavonija|Slavoniju]]. Dok su [[Crkva bosanska|bosanski krstjani]] stupili u kontakt s [[patareni]]ma na zapadu, jedna srednjovjekovna kronika bilježi da je 1233. godine ''antipapa'' [[albi]]žana boravio u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosni]]. Budući da [[Rim]] u Bosni nije uspio ojačati katoličku vjeru, u Bosnu 1233. godine iz Rima dolazi kardinal Jakob. On je u Bosni zatekao novog bana, Mateja Ninoslava, porijeklom iz heretičke porodice, kojega je privolio, vjerojatno uz pritisak Kaločke nadbiskupije da prihvati katoličanstvo. Zajedno s Ninoslavom na katoličanstvo je prešao i budući ban [[Prijezda I. Kotromanić]]. Prijezda je svog sina Stjepana predao [[dominikanci]]ma morao predati kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od [[Rim]]a. Budući da [[Dubrovačka biskupija|dubrovački nadbiskup]] nije poduzimao ništa protiv hereze u Bosni (Dubrovniku su bili važni gospodarski interesi u Bosni) kardinal Jakob za biskupa u [[Vrhbosna|Vrhbosni]] postavlja dominikanca Ivana Teutonca. [[Dominikanci]] su istovremeno preuzeli vršenje inkvizitorske dužnosti, koju im je povjerio papa [[Grgur IX.]], za zasluge u borbi protiv albižana u [[Okcitanija|južnoj Francuskoj]].
===Razvoj feudalizma===
Razvoj feudalizma na području njegove vlasti je pojačan u prva tri desetljeća 13. stoljeća, istovremeno kada se feudalizam razvijao i u [[Raška (država)|Srbiji]], [[Hrvatsko Kraljevstvo|ostatku Hrvatske]], [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]]... Krupni velikaši nastoje da župe i oblasti, kojima su tada upravljali kao vladarevi službenici, pretvore u svoje posjede. Ban Matej Ninoslav je pisao papi Grguru IX. kako mu se vlastela ne pokorava po ''starom običaju'', nego samostalno upravljaju povjerenim župama. Dok su njegovi prethodnici, žalio se ban, povjeravali župe onim kome su htjeli i oduzimali župe kada su htjeli.
{{citat|I sada meni kada sam prešao na katoličku vjeru i počeo da gonim heretike, vlastela uskraćuje poslušnost krše stare običaje i zadržavaju posjede protiv moje volje. To bi bilo na korist vjere a na propast heretičke opačine. Ne smije se dopustiti da budem u gorem položaju nego što su bili moji preci zaraženi heretičkim krivovjerjem.}}
Redak 69:
===Vladavina===
Nakon dobivenog rata, ban Ninoslav je u proljeće 1240. godine zaključio ugovor s [[Dubrovnik]]om o trgovini. Tim je povodom ''veliki ban bosanski'' izdao povelju Dubrovniku zajedno sa svojim plemstvom: vojvodom Jurišom, tepčijom Radonjom i njegovim bratom Simeonom, peharnikom Mironom i sa Zabarem, Pradašem, Prijezdom, Sfironom, Slavkom Palčićem, Gredsilavom Trubiće obećao vječni mir Dubrovniku. Ban se obavezao da će štiti [[Dubrovačka Republika|Dubrovnik]] ako zarati s nekom državom.
Hrvatsko-ugarsku državu je 1241. i 1242. godine pogodila [[Tatari|tatarska]] najezda. Nije poznato iz kojih razloga su [[Tatari]] zaobišli Bosnu. Ova tatarska provala je dodatno ojačala pobunjenu istočnu granicu u Bosni u odnosu na središnju vlast u Hrvatskoj. Ban se osjećao toliko moćnim da je prihvatio poziv [[Split]]a, koji je bio sukobljen s Belom IV., da pomogne [[Split|Splićanima]] u ratu protiv [[Trogir]]a. Zapis o tome ostavio je [[Toma Arhiđakon]]. On navodi da su Splićani pozvalo bana Ninoslava, platili mu novcem iz gradske blagajne i izabrali ga za svog kneza. Ban Ninoslav je prihvatio poziv i sa svojom vojskom kaznio Trogirane, nakon čega je ban postao i splitski knez. Poslije bitke ban je otišao natrag u Bosnu dok je u Splitu ostavio jednog od sinova s jakom konjicom. Iz toga je jasno da Split bana Ninoslava nije gledao kao heretika, pošto im gradskim statutom iz 1242. godine bilo zabranjeno da primaju heretike. Kralj Bela IV. je poveo kazneni pohod protiv bana Ninoslava, te je ban Ninoslav bio prisiljen priznati Belu IV. Ban je morao priznati prava [[Đakovačka biskupija|Đakovačke nadbiskupije u Bosni]]. Od 1246. godine zahtjevi iz Rima de se povede novi križarski rat nije uspio jer u to vrijeme nije bilo volje niti uvjeta. Na kraju bosanski biskup se ponovo vratio u [[Đakovo]] odakle se više nije vraćao u Bosnu.
Polovinom stoljeća (1248.) kaločki nadbiskup Benedikt spremao je križarsku vojnu protiv bana Ninoslava. Ninoslav je javio o tome papi i rekao mu da je to nepravda prema njemu jer je on pravi [[Katoličanstvo|katolik]]. Nato je Papa poslao svoje izaslanike - [[Senjska katedrala|senjskog biskupa]] Filipa i franjevačkog provincijala iz Splita - da razvide kako stoje stvari s Ninoslavom. Što su oni rekli papi, ne zna se, ali je vjerojatno da su ga izvijestili povoljno za Ninoslava jer Benedikt i nije poveo vojne na Bosnu. Tako je tada nakratko došao prvi franjevac u Bosnu.<ref>[https://www.bosnasrebrena.ba/node/215 Franjevačka provincija sv. Križa - Bosna Srebrena] Dolazak franjevaca u Bosnu i djelovanje za vrijeme narodnih vladara (pristupljeno 21. studenoga 2019.) {{Bosna Srebrena}}</ref>
Redak 97:
Analiza tih isprava pokazuje, prije svega drugoga, da sporni izraz o narodnosnoj suprotnosti "Srblin" ↔ "Vlah" nije potekao iz srednjovjekovne [[Bosna|Bosne]], nego iz srednjovjekovne Srbije. U sačuvanoj građi ti se izrazi prvi put pojavljuju u ispravi [[Raška (država)|raškog]] velikog [[župan]]a Stefana Dubrovniku, napisanoj oko godine 1215. Tu ispravu danas poznajemo u prijepisu dubrovačkog notara Paskala, što je za objašnjenje naziva "Srblin" i "Vlah" veoma važno, još više činjenica da je isti notar pisao i dvije od tri spomenute isprave bana Mateja Ninoslava, iz 1240. i 1249. Prvu Ninoslavovu ispravu (prije 1235.) pisao je, doduše, "gramatik" Desoje, a ne notar Paskal, ali to ne mijenja zaključak da je narodnosna suprotnost "Srblin" ↔ "Vlah" u bosanske isprave dospjela iz [[Raška|raških]] isprava,i to posrednistvom dubrovačke kancelarije. Da nazivlje Ninoslavovih isprava nije odražavalo narodnosno ustrojstvo Bosne u prvoj polovini 13. stoljeća i da se ono u njoj nije upotrebljavalo, pokazuje činjenica da [[Povelja Kulina bana|povelja]] [[Ban Kulin|Kulina bana]] [[Dubrovnik]]u iz godine 1189. ne samo da ne poznaje naziv "Srblin", a kao starija od Ninoslavovih isprava ona bi taj naziv morala poznavati da se on upotrebljavao u Bosni, nego ni Dubrovčanina ne naziva "Vlahom". Naziv "Vlah" za Dubrovčanina u ispravama bana Mateja Ninoslava očigledno nije bio lokalnog porijekla, jednako ni naziv "Srblin" za stanovnike Bosne.
Sasvim je moguće da je u ono vrijeme, za Dubrovčane,
== Izvori ==
| |||