Hladna fuzija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV
mNema sažetka uređivanja
 
Redak 3:
[[Datoteka:Triple tracks in CR-39.jpg|mini|desno|250px|"Trostruke trake" u detektoru neutrona se smatraju dokazom nastajanja neutrona iz paladijevih elektroda obogaćenih deuterijem.]]
 
'''Hladna fuzija''' i priča o njoj započela je na konferenciji za tisak u ožujku 1989. Stanley Pons i Martin Fleischmann, obojica [[Elektrokemija|elektrokemičari]], tada na sveučilištu u [[Utah]]u u [[Salt Lake City, Utah|Salt Lake Cityju]], izvijestili su da su otkrili [[nuklearna fuzija|nuklearnu fuziju]] pomoću akumulatora spojenog na elektrode od paladija[[paladij]]a, uronjene u vodenu kupelj, u kojoj je [[vodik]] bio zamijenjen njegovim izotopom [[deuterij]]em. Uz tu tvrdnju došlo se do pretpostavke da se fuzijom na stolu može proizvoditi, više ili manje ograničena, jeftina, čista [[energija]].<ref> [http://rgn.hr] "Hladna fuzija", Daniel Posavec, 2011. </ref>
 
Imajući u vidu tradicionalno gledanje fizičara na nuklearnu fuziju, a to je spajanje jezgara deuterija, što zahtijeva temperature od više desetaka milijuna [[Celzijev stupanj|stupnjeva Celzija]], tvrdnja da se to može učiniti pri sobnoj temperaturi s parom elektroda spojenih na akumulator, izazvala je nevjericu. Iako su neki [[Znanost|znanstvenici]] izvijestili da su uspjeli ponoviti taj rezultat i to mjestimično, mnogi drugi izvijestili su o negativnim rezultatima, pa je hladna fuzija označena vrlo negativno u znanstvenim krugovima.
 
Uređaj Fleischmanna i Ponsa je uređaj je za [[Elektroliza|elektrolizu]] [[voda|vode]], no ne obične, nego [[Teška voda|teške]] (D<sub>2</sub>O). Na [[anoda|anodi]] se oslobađa [[kisik]], a na katodi od [[paladij]]apaladija, kemijskog srodnika [[platina|platine]], teški vodik ili [[deuterij]]. No dio elektrolizom oslobođenog deuterija ostaje zarobljen u paladiju. Tko zna bi li Fleischmann i Pons išta otkrili da elektrolizu nisu radili u kalorimetru pa su otkrili da se temperatura vode u mjernom uređaju (toplinski izoliranoj posudi) ponekad podigne s 30 na 50 °C. Kako energija i toplina ne mogu nastati ni iz čega, u kalorimetru je moralo doći do procesa kojim se oslobađa energija.
 
Ako platina ima moć da atom vodika približi atomu kisika (i atomima drugih molekula), na čemu se temelji njezino katalitičko djelovanje, možda paladij ima jaču moć da dva iona deuterija D<sup>+</sup> (gole [[atomska jezgra|atomske jezgre]]) približi na tako malu udaljenost da se spoje u jezgru [[ helij]]a? Ako platina može katalizirati kemijske reakcije koje se bez nje odvijaju pri temperaturi od 1000 °C, može li paladij katalizirati [[nuklearna reakcija|nuklearne reakcije]] koje se zbivaju pri 10 000 000 °C.<ref>[http://forum.sfcentar.com/viewtopic.php?f=10&t=5895] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304214543/http://forum.sfcentar.com/viewtopic.php?f=10&t=5895 |date=4. ožujka 2016. }} "Prica s hladnom fuzijom", Scificentar forum, 2011.</ref>
 
==Istraživanja==
U tajnosti, znanstvenici u mnogim zemljama, posebice u [[SAD]]-u, [[Japan]]u i [[Italija|Italiji]], radili su tiho više od jednog desetljeća da bi spoznali znanstveno što stoji iza hladne fuzije. Danas oni to nazivaju nuklearnim reakcijama slabe energije ili, ponekad, kemijski potpomognutim nuklearnim reakcijama. Prvi znak da se odnos prema hladnoj fuziji možda mijenja stigla je u veljači 2002., kada je [[ratna mornarica SAD-a]] otkrila da su njezini znanstvenici u tajnosti istraživali hladnu fuziju, više ili manje neprekidno, sve otkako je započeo njezin slom. Većina tih radova obavljena je u Centru za svemirska istraživanja i pomorske vojne sustave u [[San Diego, Kalifornija|San Diegu]], gdje se ideja stvaranja energije iz morske vode – dobrim izvorom teške vode – činila privlačnijom nego u drugim laboratorijima. Mnogi su znanstvenici u Centru radili s Fleischmannom, uvaženim elektrokemičarom, da bi ustanovili da je imao potpuno krivo, što je bilo teško povjerovati.<ref>[http://www.hpd.hr/priroda/preview/Hladna_fuzija.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008082742/http://www.hpd.hr/priroda/preview/Hladna_fuzija.pdf |date=8. listopada 2010. }} "Hladna fuzija", dr. sc. Nenad Raos, Zagreb, 2011.</ref>
 
U San Diegu i drugim istraživačkim centrima znanstvenici su nagomilali mnoštvo dokaza da se događa nešto neobično kada se pusti struja kroz elektrode od [[paladij]]apaladija, koje su u teškoj vodi. U kolovozu 2003., u hotelu u blizini Instituta za tehnologiju u Cambridgeu ([[Massachusetts]]), sastalo se oko 150 [[inženjer]]a i znanstvenika na 10. međunarodnoj konferenciji o hladnoj fuziji. Promatrači na konferenciji bili su zapanjeni pažljivim načinom kojim se odnosilo prema različitim prijašnjim kritikama upućenim na račun istraživanja.
 
Tijekom godina, brojne su skupine širom svijeta reproducirale izvorni Pons-Fleischmannov učinak prekomjerne topline, dobivajući ponekad čak 250% od uložene energije. Dakako, prekomjerna energija sama po sebi nije dovoljna da bi se utvrdilo da dolazi do nuklearne fuzije. Kao dodatak energiji, kritičari će odmah naglasiti da bi fuzija jezgri deuterija trebala proizvesti i druge nusproizvode, kao što su [[helij]] i [[izotop]] vodika [[tricij]]. Dokazi o ovim nusproizvodima bili su oskudni iako su Antonella de Ninno i njezini suradnici iz talijanske Nacionalne agencije za nove tehnologije, energiju i okoliš u [[Rim]]u pronašli čvrste dokaze stvaranja helija kada se proizvodi prekomjerna [[toplina]], a inače ne. Ostali znanstvenici napokon počinju objašnjavati zašto je teško ponoviti Pons-Fleischmannov pokus.
 
Mike McKubre sa SRI International u Menlo Parku, [[Kalifornija]], uvaženi [[istraživač]], vrlo utjecajan među onima koji se bave hladnom fuzijom, kaže da se spomenuti učinak može pouzdano ostvariti samo tada kada se elektrode paladija “omotaju” deuterijem uz omjer 100 % – jedan atom deuterija za svaki atom paladija. Njegov rad pokazuje da ako se omjer snizi za samo 10 %, na 90 %, proizvedena [[toplina]] će biti samo 1/6 od one kod omjera 100 %. Znanstvenici počinju sve bolje shvaćati kako točno dolazi do spomenutog učinka. Stanislaw Szpak sa suradnicima pri Zapovjedništvu za svemirska istraživanja i pomorske vojne sustave snimio je [[Infracrveno zračenje|infracrvenim zrakama]] elektrode od paladija kako proizvode prekomjernu energiju. Ispada da se toplina ne proizvodi neprekidno po cijeloj elektrodi nego samo u vrućim točkama koje erumpiraju i zatim nestaju s površine elektrode. Ista je ekipa došla do dokaza o neobičnim minieksplozijama na površini elektrode.
 
Znanstvenici Lahey, Taleyarkhan i Nigmatulin tvrde da na taj način mogu izazvati fuziju u običnoj [[cijev]]icijevi od Pyrex [[staklo|stakla]] koristeći deuterizirani [[aceton]]. Pomoću generatora [[neutron]]a izazivaju nastanak mjehurića u tekućini, te ih pomoću [[Zvuk|zvučnih]] valova implodiraju. Emisiju neutrona, koji su produkt fuzije, prate pomoću detektora neutrona. Mnogi znanstvenici su kritizirali Taleyarkhana da skriva načine na koje je izazvao [[Sonoluminiscencija|sonofuziju]], te nacrte aparature, zbog toga što gotovo nitko nije uspješno ponovio njegove [[eksperiment]]eeksperimente. On se, pak, brani da je uvijek iznosio sve potrebno da bi se pokusi uspješno obavili, te je raznim metodama pokušavao dokazati uspješnost svojih eksperimenata, no i dalje je cijelo to područje obavijeno velom tajne i intrige.
 
=== Hladna fuzija u Bologni ===