Juraj Križanić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
EmxBot (razgovor | doprinosi)
m Bot: ispravka HTML koda i wiki sintakse
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Idejama o ekonomskoj i političkoj nezavisnosti, o ubitačnosti vjerskog razdora i zloupotrebe Crkve, kao i pogledima na [[rad]], [[ekonomija|ekonomiju]] i [[državna uprava|državnu upravu]] Križanić je jedinstvena pojava unutar hrvatske književnosti u [[17. stoljeće|17. stoljeću]]. U svojim političkim istupima otvoreno je propovijedao opravdanost buna i ustanaka protiv okrutnosti i tiranstva ruskog cara i njegove vlade. Naime, Križanić je želio moćnu, u smislu kasnijeg prosvijećenog apsolutizma, organiziranu rusku državu kao protutežu i branu Nijemcima koje je smatrao glavnim i najopasnijim neprijateljima svih Slavena. Na Nijemce se žestoko obarao zato što su stoljećima nastupali ekspanzionistički i osvajački prema slavenskim narodima, nastojeći podjarmiti i porobiti ih. Križanić je smatrao da je vjerski raskol za naš narod ([[Slaveni|Slavene]]) besmislen i štetan jer su ti vjerski sukobi upereni na naše međusobno upropašćivanje i uništavanje i upozoravao je na to da oni koji među slavenskim narodima podržavaju vjerski razdor nama žele toliko dobra koliko vuci ovcama. Pravoslavno svećenstvo ga je optuživalo da je plaćeni agent Rima koji u interesu Rimokatoličke crkve radi na pokatoličenju Rusa i ostalih pravoslavnih Slavena.
 
Križanić je u svojim političkim pogledima uvijek stavljao nacionalne interese iznad crkvenih, a kada se radilo o nezavisnosti slavenskih država (Poljske i Rusije) odlučno je ustajao čak i protiv pape. U političkom djelovanju također se zalagao za socijalnu pravdu, ravnopravnost žena i dr. Okomio se i na plemiće opisujući ih: ''... nema veće nepravde od one koju čine ovakvi ljudi, koji ne pridonose nikakve koristi općem narodnom dobru, a služe se više od drugih i samo na svoju korist najboljim narodnim dobrima....'' Križanić visoko cijeni rad i smatra ga jedinim opravdanim izvorom stjecanja: ''Nepravedna je svaka dobit koja nije stečena bez muke, bez znoja i bez utrošena vremena ili koja je stečena nepravično, otimačinom ili na prijevaran način.'' Križanić je bio protivnik mnogih crkvenih praznika za koje je smatrao da upropaštavaju i osiromašuju narod. U svojim političkim viđenjima razlikovao je pravedne, opravdane ratove od nepravednih: ''Svaki kralj dužan je brinuti se da pribavi svojemu narodu mir ili spokojnost, a svaki kralj nije dužan voditi ratove, ako ne bude napadnut sa strane.'' Manje poznat kao glazbeni pisac Križanić je i na tom polju ostavio nekoliko radova. Tako je [[1656]]. godine u Rimu objavljen njegov glazbeni spis od dvadeset teza ''Asserta musicalia nova prorsus mnia et a nullo antehac prodita''.
 
U jednoj vrsti Književnog oglasa što ga je objavio [[1658]]. godine Juraj Križanić navodi još neke svoje glazbene radove: raspravu ''De modo facilitandi cantum ecclesiasticum'' (napisano [[1657]].) i dva izuma odnosno glazbena pomagala Tabulae novae, exhibentes musicam te spravu koju naziva Novum instrumentum ad cantus mira facilitate componendos, a trebala bi olakšavati zapisivanje glazbe i komponiranje. Ovi su radovi izgubljeni. Od Križanićevih djela koja se bave glazbom sačuvano je poglavlje De Musica iz neobjavljenog djela ''Politika'', a koje se sastoji od dva dijela: ''Narratio'' u kojem obrađuje teme iz glazbene povijesti i ''Questiones de Musica'', gdje rješava probleme crkvene i svjetovne glazbe te instrumentalne prakse.