Naftna geologija: razlika između inačica

Predstavljaju pelitne sedimente[[sediment]]e, bogatije organskom tvari (od 0,5 % naviše) u kojima se djelovanjem [[temperatura|temperature]] i vremena generirala dovoljna količina [[ugljikovodici|ugljikovodika]] ([[nafta|nafte]] i/ili plina[[plin]]a) koja je mogla biti "istisnuta" do potencijalnog rezervoara.

Nakon generiranja ugljikovodika u prirodi (podzemlju) mora postojati migracijski put kroz dovoljno propusne sedimente, gdje će [[uzgon]] djelovati na način da ugljikovodici (lakši od [[voda|vode]] koja najvećim djelom zasićuje [[stijene]] u podzemlju) mogu migrirati prema površini i na tome putu biti uhvaćeni u rezervoarske stijene.

Pojam zamke obuhvaća oblik stijena u podzemlju (strukturu) povoljan za nakupljanje i relativno mirovanje kroz duže vrijeme (u geološkom smislu) bilo kojega fluida[[tekućina|fluid]]a, u ovome slučaju ugljikovodika. Najpoznatija zamka je [[antiklinala]], struktura zatvorena sa sve četiri strane, odnosno oblika "kupole". Ako zamislimo polovicu "[[kinder jaje|kinder jaja]]" napunjenu uljem i otvorenim dijelom uronjenim u vodu, približno smo dobili sliku antiklinale. Iz takvoga zatvorena prostora ugljikovodici, lakši od vode, ne mogu pobjeći osim ako sama struktura nije razlomljena nekim poremećajem, recimo rasjedom[[rasjed]]om.

Vrsta stijena, najčešće pelitnih poput lapora[[lapor]]a, [[glina]], šejlova[[šejl]]ova, koja spriječavajusprječavaju da fluidi teku kroz njih. Struktura bez izolatorskih stijena ne može biti zamka.

Vrsta stijena, dobre poroznosti[[poroznost]]i i propusnosti[[propusnost]]i, u kojima se fluidi mogu nakupiti, odnosno kroz njih prolaziti. Struktura bez rezervoarskih stijena ne može biti zamka.