Vjekoslav Bastl: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ovu kobasicu treba {{wikipedizirati}} |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Slika:Alojz Bastl (13. 8. 1872. – Zagreb, 3. 9. 1947.).jpg|thumb|200px|right|'''Alojz Bastl''']]
[[Slika:Alojz Bastl- Alojz Bastl- Kuća Feller (Elza Fluid dom).jpg|thumb|200px|Alojz Bastl- Alojz Bastl- Kuća Feller (Elza Fluid dom)]]
Line 6 ⟶ 5:
'''Vjekoslav Bastl''' ([[Přibram]], [[13. kolovoza]] [[1872]]. – [[Zagreb]], [[3. rujna]] [[1947]].), [[Hrvatska|hrvatski]] arhitekt.
Početak dvadesetog stoljeća u zagrebačkoj, odnosno hrvatskoj arhitekturi obilježilo je djelovanje dvojice arhitekata- [[Viktor Kovačić|Viktora Kovačića]] (1874. - 1924.) i Vjekoslava ( Alojza) Bastla ( 1872.- 1947.), predvodnika tzv. “druge akademske generacije”, koja će koncem 20. stoljeća, nasuprot akademskom eklekticizmu kasnohistoricističkog stilskog izričaja, kod nas afirmirati nove ideje arhitektonskog oblikovanja. Tu se prije svega radi o afirmaciji [[Secesija|secesije]], te ranog, prijelaznog oblika [[Moderna|modernizma]], odnosno protomoderne. Jedan od bitnih, iako ne i prvih podsticaja tome je što su oba ova arhitekta pohađala, tada popularnu visoku školu arhitekture [http://en.wikipedia.org/wiki/Otto_Wagner Otta Wagnera], pri bečkoj Akademiji lijepih umjetnosti ( [http://www.akbild.ac.at/ Akademie der Bildenden Künste]). Prvi, iako nešto mlađi, 1896. k Wagneru odlazi Kovačić, a u semestrima između 1899./900. - 1901./2. i Bastl, koji se do tada već afirmirao radeći u tada vodećem zagrebačkom arhitektonsko - projektantskom atelieru i izvođačkoj tvrtci [[Hönigsberg & Deutsch]].
'''Hrvatsko- slavonska zemaljska štedionica (Ilica 25).''' Projektom ugaone trokatnice tadašnje Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice, Bastl se vraća temi klasične uglovnice s kupolom u kombinaciji s historicističkim dekorom pročelja. Ovo je ujedno i poslijednji Bastlov rad u atelieru Hönigsberg & Deutsch, koji radi u suradnji s [[Ivan Štefan|Ivanom Štefanom]], koji privodi izvedbu zgrade kraju i arhitektom [[Otto Goldscheider|Ottom Goldscheiderom]], koji je zaslužan za njena interijerska rješenja. Kuća je realizirana 1905. - 1906. Historicistička dekoracija, na tome relativno pročišćenom uglovnom pročelju, koncentrirana je prije svega na samoj vertikalnoj, uglovnoj zoni i to tek od druge, odnosno treće etaže s motivom natprozorne neobarokne kartuše s po jednim anđelom sa svake strane te nizom dvostrukih poveznih etažnih stupova s arhitravom i potkrovnim vijencem, odnosno s potkupoljem i kupolom na šatorastom tamburu s vitkom lanternom na vrhu. Bočna pročelja ( Ilica/Gundulićeva), naglašene horizontalne osi, zanatno su pročišćenija od dekorativnih detalja.
'''Klub hravatskih arhitekta (1905. – 1914)'''. Arhitekti Vjekoslav Bastl i Stjepan Podhorsky 1905. godine inicirali su osnivanje Kluba hrvatskih arhitekta kome se prvo pridružuju [[Edo Šen]], [[Viktor Kovačić]], [[Ćiril Metod Iveković]], a nešto kasnije i [[Hugo Ehrlich]] i [[Dionis Sunko]]. Cilj djelovanja kluba bio je da: „''goji i unapredjuje arhitekturu kao glavnu granu obrazovnih djelatnosti''” i da štiti strukovne interese hrvatskih arhitekata. Godina1906. prijelomna je godina Bastlova života. Kao što je rečeno te godine on napušta atelier Hönigsberg & Deutsch i postavši ovlašteni civilnilni arhitekt započinje s samostalnim radom. Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Bastl će samostalno ostvariti nekoliko objekata. Među inim trgovačko-stambenu zgrade Goršak u Ilici 166 (1906.) i stambenu zgradu Hodovsky u Gajevoj 47 (1909./10.). Tada Bastl djeluje i kao eksterni učitelj na Obrtnoj školi u Zagrebu. No svakako najznačajniji njegov projekt iz toga razdoblja je zgrada Kraljevskog zemaljskog ludžbenog i farmakognostičkog labaratorija na Marulićevom trgu (1913./14.). Nakon rata od 1919. godine Bastl se posvećuje profesuri na zagrebačkoj Obrtnoj školi. No njegova projektantska djelatnost ne prestaje. 1920. godine projektira hotel s kupalištem za d.d. [[Manduševac]] na uglu Vlaške i Schlosserovih stuba, čiju gradnju u izmjenjenom obliku za Slavensku banku preuzima Hugo Ehrlich, a nešto kasnije realizira i trgovačko-stambenu zgradu Exporting u Draškovićevoj 25 i uglovnicu Središnjeg doma Hrvatskog radiše ( Mislavljeva/ Bornina, 1924./27.). Kraj dvadesetih i početak tridesetih obilježiti će njegovo kapitalno ostvarenje zagrebačke Gradske tržnice [[Dolac]] (1926./30.) u okviru koje, u [[Art Decor]] maniru izvodi trgovačko-stambenu zgradu i ljekarnu dr.Vlatka Bartulića (1927./28.) te zgradu Tržnog nadzorništva (1929./30). U isto vrijeme Bastl izvodi i rekonstrukciju crkve svetog Petra u Vlaškoj ulici, a realizacijom vile Deruf-Radošević, poput svojih suvremenika, arhitekata [[Rudolf Lubynski|Rudolfa Lubinskog]] i Ede Šena, očituje potpuno prihvačanje novog, funkcionalističkog arhitektonskog izričaja. Arhitekt Vjekoslav (Alojz) Bastl svojim djelovanjem zauzima značajno mjesto u formiranju hrvatske moderne arhitekture. Njegova djela danas su kao cjelina opće mjesto za razumijevanje i izučavanje arhitektonskih ali i sveopće kulturoloških fenomena u Hrvatskoj na prijelomu i tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, i njihova odnosa s analognim zbivanjima na međunarodnom planu.
[[Kategorija:Hrvatski arhitekti|Bastl, Vjekoslav]]
|