|
GMO namirnice ne prestaju izazivati polemike na svim razinama. GMO (genetski modificirani organizmi) nastaju prenosenjem jednog ili vise gena iz jedne vrste u sasvim drugu vrstu zivih bica. Takvo prenosenje gena (nasljednih obiljezja) izmedju nesrodnih vrsta (primjerice izmedju zivotinja, biljaka i bakterija) u prirodi naprosto nije moguce. GMO tehnologija nema nikakve veze s krizanjem srodnih vrsta, kakvo postoji u prirodi i kakvo se koristi i u znanosti.
'''Genetičko inženjerstvo''' je skup [[biokemija|biokemijskih]] postupaka kojima se izrezuju cijeli [[gen]]i, njihovi dijelovi ili skupine gena iz [[DNK]] jednog [[organizam|organizma]] i njihovo umetanje u unaprijed određeno mjesto u DNK drugog organizma (najčešće takvog koji ima jednostavno genetičko ustrojstvo i koji se može uzgojiti u neograničenim količinama).
Dvojbe i razmimoilazenja glede GMO-a su stoga prisutni medju strucnjacima, akademicima, nobelovcima - premda se pokusava stvoriti dojam da su protiv te genetske tehnologije toboze samo nedovoljno upuceni.
Razvoj tih postupaka omogućio je upoznavanje građe i organizacije velikoga broja gena različitih organizama, uključujući i [[čovjek]]a, te mogućnost [[industrija|industrijske]] proizvodnje [[bjelančevine|bjelančevina]] pomoću [[mikroorganizmi|mikroorganizama]] u koje su ugrađeni sintetički ili prirodni geni [[virus (biologija)|virusa]], [[bakterije|bakterija]], [[gljive|gljiva]] i viših organizama, uključujući i čovjeka. Danas je moguće sintetizirati bjelančevine [[eukarioti|eukariota]] u [[prokarioti|prokariotskim]] stanicama. Te [[stanica|stanice]] proizvode [[inzulin]], [[interferon]], [[interlukine]] i [[somatotropin|hormon rasta]] te rekombinantna [[cjepivo|cjepiva]]. Postupci koji se primjenjuju u genetičkom inženjerstvu uglavnom su [[enzimi|enzimski]] i molekularno-biološki te klasični postupci mikrobne [[genetika|genetike]].
A istina je da upravo istrazivaci iz toga podrucja upozoravaju na nesagledive opasnosti po okolis i po zdravlje ljudi koje proizlaze iz primjene te biotehnologije.
== Postupak == <!-- ili neki drugi podnaslov ? -->
Jednostavno, ne moze se predvidjeti kako ce na okolis i na ljudsku fiziologiju djelovati GMO organizmi, jer ih u cijeloj povijesti zivih vrsta i ljudskoga roda nikada nije ni bilo na ovome planetu.
Jedna od dviju DNK mora biti [[plazmid]]skog ili [[virus]]nog podrijetla i mora posjedovati gene koji će joj dati sposobnost da se autonomno replicira u odgovarajućim stanicama. Ova DNK, koju nazivamo [[vektorska DNK|vektor]]om, služi za repliciranje one druge DNK. Druga DNK, koja je zapravo predmet proučavanja i koju želimo razmnožiti, naziva se stranom, jer u pravilu nije srodna niti s vektorskom DNK niti sa stanicom u koju će ući nakon spajanja sa vektorom.
Zagovornici GMO namirnica, a to su prvenstveno multinacionalne kompanije koje su patentirale "vlasnicka prava" na odredjene genetski promijenjene organizme, se ne obaziru na takve opomene, cak iako dolaze od vrhunskih autoriteta. Njihov je cilj prosiriti sto vise primjenu genetski promijenjenih organizama, koje smatraju svojim "proizvodima" i za koje su osigurale "patente", kako bi mogli ostvariti ekstra profit na naplacivanju prava koristenja. Djelovanje GMO-a na okolis i na zdravlje ljudi pri tome za te kompanije uopce nisu od interesa.
Za reakciju spajanja vektorske i strane DNK upotrebljava se naziv rekombinacija in vitro, dok se produkt reakcije naziva [[rekombinantna DNK|rekombinantnom DNK]]. Da bi se [[molekule]] rekombinantne DNK autonomno replicirale, treba ih unijeti u bakterijske ili kakve druge za to prikladne stanice. Unošenje rekombinantne DNK u stanice naziva se [[transformacija|transformacijom]] ili [[transfekcija|transfekcijom]], ovisno o tome služi li kao vektor plazmidska ili viralna DNK.
Autonomna replikacija jedne molekule rekombinantne DNK počinje u jednoj stanici, a nastavlja se u potomcima te stanice ili u susjednim stanicama. Pri tome od svake pojedine molekule nastaje mnoštvo njoj identičnih molekula. Takav način razmnažanja rekombinantne DNK i stranih gena, koje rekombinantna DNK u sebi nosi, naziva se [[kloniranje DNK]] ili kloniranjem gena. Strana DNK prelomi se na točno određenim mjestima s pomoću [[restriktivni enzim|restriktivnog enzima]]. S pomoću istog enzima napravi se jedan lom na određenom mjestu u cirkularnoj molekuli plazmidskog vektora.
Krajevi jednog od fragmenata strane DNK spoje se s pomoću enzima DNK ligaze s krajevima vektorske DNK i na taj način dobije se cirkularna rekombinantna DNK. Rekombintna DNK unosi se u bakterijske stanice, koje su prethodno obrađene tako da postanu propusne za DNK. Nakon unošenja, rekombinantna DNK se replicira u bakterijskoj [[citoplazma|citoplazmi]], dok se bakterije istodobno množe. Tako nastaje [[klon]] rekombinantne DNK i unutar njega, klon stranih gena.
[[Kategorija:Genetika]]
<!-- interwiki -->
[[ca:Enginyeria genètica]]
[[da:Gensplejsning]]
[[de:Gentechnik]]
[[en:Genetic engineering]]
[[eo:Gentekniko]]
[[es:Ingeniería genética]]
[[fi:Geenitekniikka]]
[[fr:Transgenèse]]
[[he:הנדסה גנטית]]
[[id:Rekayasa genetika]]
[[it:Ingegneria genetica]]
[[ko:유전공학]]
[[nl:Genetische manipulatie]]
[[nn:Gensløyd]]
[[pl:Inżynieria genetyczna]]
[[pt:Engenharia genética]]
[[ru:Генная инженерия]]
[[simple:Genetic engineering]]
[[sr:Генетски инжењеринг]]
[[su:Rékayasa genetik]]
[[sv:Genetisk modifiering]]
[[th:พันธุวิศวกรรม]]
[[tr:Genetik mühendisliği]]
[[vi:Kỹ thuật di truyền]]
[[zh:遺傳工程]]
| 