Inačica od 7. lipnja 2007. u 20:43 uredi Tmalvic (razgovor \| doprinosi) 200 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 7. lipnja 2007. u 20:45 uredi ukloni ovu izmjenu Tmalvic (razgovor \| doprinosi) 200 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: ~~{{wp+}}~~ '''Konačna sudbina Svemira''' obuhvaća dvije glavne teorije. Prema prvoj smatra se da će se [[svemir\|Svemir]] stalno širiti te na kraju završiti u stanju toplinske smrti. U tom scenariju, količina međuzvjezdane tvari (plinova) bit će sve manja, sve će se manje zvijezda stvarati te će na kraju nestati i zadnji bijeli patuljci, kao najdugovječnije zvijezde. Preostat će smeđi patuljci i planeti. No, daljnjim raspadom materije, pri čemu je glavno pitanje vijek života protona (10X33 ili 10x34 godina), preostat će samo [~~zračenje\|~~[Elektromagnetsko zračenje\|zračenje]] i crne jame. Zbog Hawkingova zračenja i vijek crnih jama nije beskonačan pa se na kraju smatra da bi u takvom scenariju moglo preostati tek pokoja čestica i zanemarivo malo zračenja, tj. jedna velika praznina. Druga teorija podrazumijeva da će se zbog količine [~~materije\|~~[materija\|materije]] (i tamne tvari kao i tamne energije) Svemir početi sakupljati i približavati se ponovno točki singulariteta, te će na kraju postati mjesto enormnih temperatura i zračenja. Ova teorija dopušta da se iz takvog sažimanja ponovno u prasku razvije novi Svemir, no to je tek spekulacija. Postojala je i treća teorije "Stalnog stanja", popularna sredinom 50-tih godina 20. stoljeća čiji je glavni zagovornik bio astronom Fred Hoyle, no kasnijim mjerenjima pozadinskog zračenja i crvenog pomaka udaljenih galaktika ta je teorija ipak ostala samo lijepi pokušaj da se objasni Svemir. Prema istoj, Svemir se zaista širi, ali u vakumu se stalno i spontano stvaraju nove čestice.

Konačna sudbina svemira: razlika između inačica