Frano Zubić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 10:
{{Citat2|''Kod kuće je nosio prosto težačko odijelo. Pa i šal je oko glave zamotavao i šarvale nosio. Mesa gotovo nikad nije jeo, a u društvu bi oborio i koju čašicu [[rakija|rakije]], ali ne bi prigonio. Bio je veseljak, pa bi često zvao nekog Mijana Pranjića-Duljića, da mu kucne uz šargiju. Prema sirotinji je bio tako darežljiv, da je uvijek bio sam siromašan. Propovijedao je s takim oduševljenjem, da bi redovito sam plakao i druge na plač probuđivao. U molitvi vanredno gorljiv, osobito za vrijeme egzorciziranja, klečao bi čitave sate na golim koljenima na kamenju. Za vrijeme njegova župnikovanja nijednom župe vrijeme ne obi.'' <ref>Džaja M., "Fra Franjo Zubić", u: ''Franjevački Vijesnik'', [[Sarajevo]], [[1929]], str. 333.</ref>}}
Kao župnik u [[Župa Bučići|Bučićima]] oduševio je župljane za gradnju crkve, položio [[kamen temeljac]] i umro [[1871]]. u svojoj 49. godini života od [[upala mozga|upale mozga]]. Svakog mladog utorka slavi se misa na [[groblje|groblju]] na Komardi u Bučićima, gdje je fra Franjo sahranjen i gdje se i danas mnoštvo vjernika utječe njegovu zagovoru kod Boga. Njegovim svetačkim zagovorom mnogi su stekli ili potpuno zdravlje ili olakšanje svojih tegoba.<ref>Fišić L., ''Fra Franjin grob u Bučićima'', str. 18-20; Semren
== Izvori ==
| |||