Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
- {{stilska dorada}}, - {{velika slova}}
MayaSimFan (razgovor | doprinosi)
poveznice
Redak 1:
'''Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza''' osnovana je [[1956]]. godine. Danas Komisija ima 16 članica - [[Speleologija|speleološke]] odsjeke planinarskih društava i speleološke udruge koje su članice [[Hrvatski planinarski savez|Hrvatskog planinarskog saveza]]. Članice komisije su do danas istražile više tisuća speleoloških objekata. Posebno su značajna istraživanja na speleološkim ekspedicijama i speleološkim logorima u Hrvatskoj i svijetu. Rezultati istraživanja dubokih jama zapaženi su u [[svijet|svjetskim]] okvirima.
{{wp+}}
 
Jedan od osnovnih zadataka Komisije je školovanje speleologa koje se danas odvija kroz speleološke škole, seminare, ispite za naziv speleolog i instruktorske seminare. Prvi speleološki tečaj organiziran je [[1957]]. godine u [[Ogulin]]u, zatim u Donjoj [[Cerovačka špilja|Cerovačkoj špilji]] 1958. te u Tounju 1960. godine. Organizacija speleoloških škola po programu Komisije započinje 1966., a od osnutka Zagrebačke speleološke škole 1971. godine one se organiziraju svake godine u Zagrebu[[Zagreb]]u, Splitu[[Split]]u, [[Karlovac|Karlovcu]], Šibeniku[[Šibenik]]u i drugim gradovima. Redovito se organiziraju seminari radi unaprjeđenja znanja iz pojedinih područja speleologije, a članovi Komisije sudjeluju na skupovima i seminarima u inozemstvu. Uz poticaj Komisije izdano je više stručnih [[publikacija]] i priručnika za potrebe speleološke edukacije. Do danas je pod Komisijom steklo naziv 40 instruktora speleologije, 157 speleologa, a edukacijom na speleološkim školama svake godine se školuje oko 80 speleoloških pripravnika.
'''Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza''' osnovana je [[1956]]. godine. Danas Komisija ima 16 članica - [[Speleologija|speleološke]] odsjeke planinarskih društava i speleološke udruge koje su članice [[Hrvatski planinarski savez|Hrvatskog planinarskog saveza]]. Članice komisije su do danas istražile više tisuća speleoloških objekata. Posebno su značajna istraživanja na speleološkim ekspedicijama i speleološkim logorima u Hrvatskoj i svijetu. Rezultati istraživanja dubokih jama zapaženi su u svjetskim okvirima.
 
Komisija za speleologiju surađuje sa Hrvatskim speleološkim savezom, Hrvatskim biospeleološkim društvom, [[nacionalni park|Nacionalnim parkovima]] i [[park prirode|Parkovima prirode]] te znanstvenim i stručnim ustanovama. Određen broj speleologa aktivan je u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, odnosno u njenoj Komisiji za speleološko spašavanje.
Jedan od osnovnih zadataka Komisije je školovanje speleologa koje se danas odvija kroz speleološke škole, seminare, ispite za naziv speleolog i instruktorske seminare. Prvi speleološki tečaj organiziran je 1957. godine u [[Ogulin]]u, zatim u Donjoj Cerovačkoj špilji 1958. te u Tounju 1960. godine. Organizacija speleoloških škola po programu Komisije započinje 1966., a od osnutka Zagrebačke speleološke škole 1971. godine one se organiziraju svake godine u Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Šibeniku i drugim gradovima. Redovito se organiziraju seminari radi unaprjeđenja znanja iz pojedinih područja speleologije, a članovi Komisije sudjeluju na skupovima i seminarima u inozemstvu. Uz poticaj Komisije izdano je više stručnih publikacija i priručnika za potrebe speleološke edukacije. Do danas je pod Komisijom steklo naziv 40 instruktora speleologije, 157 speleologa, a edukacijom na speleološkim školama svake godine se školuje oko 80 speleoloških pripravnika.
 
Komisija se od 1979. do 1999. godine brinula o špilji [[Veternica|Veternici]] kraj Zagreba, o uređenju turističkog dijela špilje te vođenju posjetilaca. Od 1999. godine brigu preuzima [[Park prirode Medvednica]].
Komisija za speleologiju surađuje sa Hrvatskim speleološkim savezom, Hrvatskim biospeleološkim društvom, Nacionalnim parkovima i Parkovima prirode te znanstvenim i stručnim ustanovama. Određen broj speleologa aktivan je u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, odnosno u njenoj Komisiji za speleološko spašavanje.
 
Komisija se od 1979. do 1999. godine brinula o špilji Veternici kraj Zagreba, o uređenju turističkog dijela špilje te vođenju posjetilaca. Od 1999. godine brigu preuzima Park prirode Medvednica.
 
== Članice komisije za speleologiju ==
(''SO – speleološki odsjek'')
 
*1. SO HPD "[[Biokovo]]"
*2. SO PD "[[Dubovac]]"
*3. SO HPD "[[Dubrovnik]]"
*4. Speleološko-alpinistički klub Ekstrem
*5. SO HPD "Imber-Mosor"
*6. SO HPD "Japetić"
*7. SO HPD "Kamenar"
*8. SO PD "Klen"
*9. SO "Liburnija" HPD "Paklenica"
*10. Speleološko društvo [[Lika]]
*11. SO HPD "Malačka-Donja Kaštela"
*12. SO HPD "[[Mosor]]"
*13. SO PD "Promina"
*14. SO PK "Split"
*15. SO HPK "Sveti Mihovil"
*16. SO PDS "[[Velebit]]"
*17. SO HPD "Željezničar"
 
== Speleološka istraživanja ==
 
Istraživanja dubokih jama započinju 1957. godine kada je istražena jama [[Čudinka]] duboka 203 m. Godine 1961. je na južnom Velebitu organiziran je speleološki logor gdje je istražena 195 m duboka jama [[Vrtlina]]. Na speleološkoj ekspediciji 1975. godine na jami Puhaljki spušta se do dubine 318 metara. U ponoru Bunovac se 1977. godine dostiže se dubina 534 metara što ga čini prvom jamom dubljom od 500 metara u Hrvatskoj. U osamdesetim godinama[[1980-ih]] istražuje se niz dubokih jama na Biokovu.
 
Ekspedicije u [[Lukina jama|Lukinu jamu]] u [[NP Sjeverni Velebit]] organizirane su od 1993-1995. godine. Lukina jama je nazvana po Ozrenu Lukiću-Luki, speleologu koji je poginuo kao hrvatski vojnik u domovinskom ratu na Velebitu. Jamski sustav Lukina jama-Trojama istražen je do dubine 1392 m što ga je u trenutku istraživanja svrstalo na 9. mjesto na listi najdubljih jama na svijetu, a i danas je najdublja jama u Hrvatskoj. Na dubini 1349 m Zoran Stipetić-Patak i Teo Barišić preronili su 1994. godine 57 m dug i 6 m dubok sifon u tada uronu na najvećoj dubini u jami na svijetu.
 
U 1320 metara dubokoj [[Slovačka jama|Slovačkoj jami]] na Sjevernom Velebitu istraživalo se od 1995. do 2002. godine, a u 788 m dubokoj jami Amfori na Biokovu od 1998. do 2002. godine. Godine 2003. otkrivena je u NP Sjeverni Velebit jama Velebita, danas treća po dubini u Hrvatskoj, koja je tijekom zadnje dvije godine istražena do dubine 941 m, a istraživanja još traju. U Velebiti je pronađena najdulja podzemna vertikala na svijetu, duboka 513 metara.
 
Do danas je u Hrvatskoj istraženo 14 [[jama]] dubljih od 500 metara.
 
Prva ekspedicija u inozemstvo organizirana je 1982. godine u 1160 m duboku jamu Berger u [[Francuska|Francuskoj]], a slijedile su ekspedicije u [[Maroko]] 1983., u [[Turska|Tursku]] 1985., Picos de Europa u [[Španjolska|Španjolskoj]] 1986. i 1995., u [[Kina|Kinu]] 1989., u [[Austrija|Austriju]] 1990., u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] 1995., u [[Meksiko]] 1997., 1999., 2004., na [[Madagaskar]] 2001., u [[Laos]] 2002., u jamu Jean Bernard u Francuskoj 2002 i 2003., na [[Kuba|Kubu]] 2004/2005.
 
Tijekom ekspedicije u Lukinu jamu 1994. godine Ana Bakšić je u blizini dna jame otkrila novu životinjsku vrstu, endemsku[[endem]]sku [[pijavica|pijavicu]] nazvanu [[Erpobdella mestrovi]]. Pijavica je kasnije pronađena samo u nekoliko najdubljih jama na Velebitu.
 
== Ugroženi krški fenomeni ==
 
Najdulja hrvatska špilja, preko 16 kilometara dug špiljski sustav [[Đulin ponor]]-Medvedica ispod grada Ogulina[[Ogulin]]a, te treća po duljini, 8,5 kilometara duga Špilja u kamenolomu Tounj danas su među najugroženijim krškim fenomenima u Hrvatskoj. Jedna od djelatnosti Komisije za speleologiju je poticanje zaštite speleoloških objekata i [[krški reljef|krškog]] podzemlja te edukacija građana o tome.
 
{{kategorizirati}}