Hrvatski latinisti: razlika između inačica

Elegija hrvatskog humanizma medij je pripovijedanja, samoprikazivanja, tužaljke, pa i ljubavne ispovijesti.

Elegije [[Janus Pannonius|Jana Panonija]] (1434–1472), latinista s hrvatskog sjevera i jednog od najslavnijih latinskih pjesnika XV. stoljeća, češće su autorefleksivne, autobiografske i pripovjedne, negoli ljubavne (pa i kad jesu ljubavne, ljubavnik nije Panonije).

Šibenčanin [[Juraj Šižgorić]] (oko 1445–1509) autor je prve tiskom objavljene pjesničke knjige u hrvatskoj književnosti: ''Elegiarum et carminum libri tres'' ("Tri knjige elegija i pjesama", 1477).

Dubrovčanin Karlo Pucić (možda 1458–1522) svoj ''Elegiarum libellus de laudibus Gnesae puellae'' ("Knjižica elegija o pohvalama djevojke Gneze", 1477) pišespaja istovremeno u stilumotive rimskih elegičara i petrarkističke lirike.

Najistaknutiji autor ljubavne elegije jest Ilija Crijević, ciklusom upućenim Rimljanki Flaviji; ostavši u rukopisu, elegije su prvi put tiskane u XX. stoljeću. Erotička je i poezija Kotoranina Ludovika Paskalića (''Carmina'', "Pjesme", 1551).