Srednjooceanski hrbat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
SieBot (razgovor | doprinosi)
proces nastanka
Redak 10:
 
[[Oceanska kora]] izgrađena je od stijena koje su mnogo mlađe nego sama [[Zemlja]] - kora u oceanskim bazenima nije starija od 200 milijuna godina, zato što je u neprestanom procesu "obnavljanja" na srednjeoceanskim hrptovima. Oceanska dubina raste udaljavanjem od srednjeoceanskog hrpta, a najveće dubine su u [[oceanska jaruga|oceanskim jarugama]]. Kako se oceanska kora odmiče od osi hrpta, plaštni [[peridotit]]i se hlade i postaju sve krući. Kora i relativno kruti peridotiti ispod te kore čine oceansku [[litosfera|litosferu]].
 
==Proces nastanka==
[[Slika:oceanic spreading.png|right|Oceanska kora nastaje na srednjeoceanskim hrptovima, doke je litosfera subducirana natrag u astenosferu u oceanskim jarcima]]
Za dva procesa, potiskivanje od hrpta te povlačenje ploče, smatra se da su odgovorni za širenje opaženo na srednjeoceanskim hrptovima, no postoji nesigurnost koji od njih je dominantan. Potiskivanje od hrpta javlja se tamo gdje težina hrpta potiskuje ostatak [[tektonske ploče]] od hrpta, često prema zoni [[subdukcija|subdukcije]]. U zoni subdukcije do izraza dolazi povlačenje ploče. Ovdje se radi o tome da težina tektonske ploče koja se subducira pod naliježuću ploču povlači za sobom ostatak ploče.
 
Drugi proces za kojeg se pretpostavlja da doprinosi nastanku nove oceanske kore na srednjeoceanskim hrptovima jest plaštna "pomična vrpca". Međutim, mnoga su istraživanja pokazala da je gornji [[Zemljin plašt|plašt]] ([[astenosfera]]) previše plastičan (fleksibilan) da bi generirao dovoljno [[trenje|trenja]] za odguravanje tektonske ploče. Vjerojatnije je da izdizanje plašta, koje uzrokuje formiranje magme ispod srednjeoceanskih hrptova, uključuje samo plašt iznad dubine od 400 km, kako je zaključeno iz [[seizmička tomografija|seizmičke tomografije]] i iz istraživanja seizmičkiog diskontinuiteta negdje na dubini od 400 km. Relativno plitke dubine na kojima dolazi do izdizanja plašta ispod hrptova su više u skladu s procesom "povlačenja ploče".
 
Tempo kojim na srednjeoceanskom hrptu nastaje novi materijal poznat je iz brzine širenja, a općenito se mjeri u mm/god. Uobičajena podjela brzina širenja jest brza, umjerena i spora, čije vrijednosti su generalno >100 mm/god, ~60 mm/god, and <20 mm/god. Brzina širenja sjevernog [[Atlantski ocean|Atlantika]] je 10 mm/god, dok u [[Pacifički ocean|Pacifiku]] te vrijednosti dosežu vrijednosti od 40-60 mm/god.
 
Sustavi srednjeoceanskih hrptova formiraju novu oceansku koru. Kako se kristalizirani bazalt istisnut na osi hrpta hladi ispod [[Curieva točka|Curieve točke]] koja odgovara željezo-titanijevim oksidima, u njima je sačuvan smjer magnetnog polja paralelan [[Zemljino magnetno polje|zemljinom magnetnom polju]]. Uzorak magnetnih obrata u oceanskoj kori može se rabiti kao pokazatelj starosti jer je magnetno polje Zemlje mijenjalo smjer u nepravilnim intervalima tijekom prošlosti. Na isti način, uzorak obrata zajedno s mjerenjem starosti kore rabi se kao pomoć u određivanju povijesti Zemljinog magnetnog polja.