Narodna stranka (Dalmacija): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m mali dodatak i laku noć :) |
dopuna |
||
Redak 6:
Premda je većinsko stanovništvo bilo [[hrvati|hrvatsko]], pod utjecajem bogatog [[Talijani|talijanskoga]] građanstva u izborima za [[Dalmatinski sabor]] ispočetka su pobjeđivali autonomaši, što je bio i izraz interesa [[beč]]koga dvora. Zbog bečkog [[centralizam|centralizma]] i talijanskog [[iredentizam|iredentizma]], autonomaši i aneksionisti udružili su se [[1862]]. u Liberalni savez, no taj je dogovor bio kratka vijeka, a razlike prevelike. Unatoč pritiscima i smicalicama povlaštenih staleža i državnih vlasti, Narodna stranka neprestano jača, kako u Saboru gdje konačno pobjeđuje [[1870]]., tako i u općinama. Od gradova u vlast Narodne stranke već [[1865]]. dolazi [[Knin]], a [[1873]]. [[Šibenik]], dok su se autonomaši i talijanaši konačno koncentrirali u [[Zadar|Zadru]], te se ondje najduže zadržali na vlasti. Istaknuti vođe Narodne stranke bili su [[Mihovil Pavlinović]], [[Miho Klaić]], [[Šime Ljubić]], [[Juraj Biankini]], [[Lovro Monti]], [[Natko Nodilo]], [[Kosta Vojnović]]. Među njima je bio i dr. [[Gajo Bujat]] koji je [[1882]]. predvodio osvajanje vlasti u [[Split]]u, kad je prvi narodnjački gradonačelnik Splita postao [[Dujam Rendić-Miočević]] ([[1882]].-[[1885]].), od kojega će tu dužnost preuzeti Gajo Bulat ([[1885]].-[[1893]].).
Do zadnja dva desetljeća [[19. stoljeće|19. stoljeća]] Narodna stranka, iz obzira prema autonomašima, kako ih ne bi gurnula u naručje talijanskim iredentistima, ali i iz obzira prema [[Srbi]]ma, nije poduzimala konkretne korake oko sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom. Tek krajem sedamdesetih godina njezini stavovi postaju jasniji, što dovodi [[1879]]. do raskola i stvaranja [[Srpska stranka (Dalmacija)|Srpske stranke]] koja će se izravno protiviti sjedinjenju, a u svojim će glasilima i publikacijama, osobito u „Srpskom listu“ otvoreno simpatizirati vlast [[Károly Khuen-Héderváry|Khuena
Neporeciva je važnost Narodne stranke u Dalmaciji u razvoju školstva na narodnom jeziku, ali i u općenitoj organizaciji obrazovanja, kao i za uvođenje hrvatskoga kao služenog jezika u Dalmaciji [[1883]]. godine. Usto, dok se Narodna stranka u Hrvatskoj i Slavoniji pomirila s mađarskom prevlašću i postala „vladina stranka“ kojoj je pridavan i naslov [[mađaroni|mađarona]], Narodna stranka u Dalmaciji podržala je pobunu protiv bana Khuena Héderváry te su, nakon krvavog gušenja pobune, po kućama u Dalmaciji vješane crne zastave, po crkvama su služene [[misa zadušnica|mise zadušnice]], organizirani su prosvjedi, slana novčana pomoć, a caru su upućivani prosvjedni brzojavi.
==Literatura==
| |||