|
'''Aleksandar Litvinjenko''' ([[ruski jezik|rus.]] '''Александр Вальтерович Литвиненко''') ([[Voronjež]], [[30. kolovozakolovozaa]] [[1962]]. - [[London]], [[23. studenogastudenog]] [[2006]].) pripadnik tajne službe, disident.
== Biografija ==
Nakon mature [[1980]]. godine regrutiran je, te je uznapredovao do čina brigadira. Služi u protuobavještajnim službama [[KGB]]-a, a od [[1997]]. godine u odjelu Analize kriminalističkih organizacija. Dana [[7. lipnja]] [[1994]]. pokušan je atentat na milijardera i moćnog [[Boris Jeljcin|Jeljcinovog]] suradnika [[Boris Berezovski|Borisa Berezovskog]]. Vozač automobila Berezovskog je poginuo, ali Berezovski je preživio. Istraga o tom atentatu povjerena je Litvinjenku, tada časniku sigurnosno-obavještajne službe. Iz prve ruke, Litvinjenku je bilo jasno što se događa i na tiskovnoj konferenciji javno je kritizirao vodstvo FSB/KGB-a izjavivši da iza pokušaja atentata stoji upravo ta tajna služba čiji je donedavni šef [[Vladimir Putin]] namjeravao postati novi vlastodržac. Prema tvrdnjama krugova oko Litvinjenka, Putin je to namjeravao postići eliminiranjem utjecajnih [[Rusi|Rusa]] i izazivanjem ratnog stanja. Potonje je postignuto podmetanjem eksploziva u stambene blokove uz goleme žrtve. Tako su [[9. rujna]] [[1999]]. godine u ulici Gurjanov poginule 94 osobe, [[13. rujna]] poginulo je 118 ljudi u Kaširskoj Šosi, a u stambenom bloku u [[Volgodonsk]]u poginulo je 18 ljudi.
Stoga premijer Putin [[23. rujna]] 1999. naređuje bombardiranje [[Čečenija|Čečenije]] i pokretanje ofenzive, a [[5. listopadalistopadaa]] 1999. ruska vojska ulazi u [[Grozni]]. Dana [[31. prosinca]] 1999., ruski predsjednik Boris Jeljcin iznenada podnosi ostavku imenujući Vladimira Putina vršiteljem dužnosti predsjednika [[Rusija|Rusije]], a [[26. ožujka]] [[2000]]. Putin pobjeđuje na predsjedničkim izborima. Za eksplozije u stambenim blokovima Litvinjenko tvrdi da je podmetnuo FSB/KGB kako bi pribavile opravdanje za invaziju [[Čečenija|Čečenije]] i konačno popularnost Putina kao ruskog predsjednika. Litvinjenko je pritvaran i puštan dok sve dok nije iz [[Ukrajina|Ukrajine]] pobjegao u [[Turska|Tursku]], odakle konačno u [[London]], gdje je zatražio, i u svibnju 2001. dobio [[azil]] i [[državljanstvo]]. Za njim su legalnim putem došli supruga i sin. Litvinjenko je bio jedan od najvećih prebjega iz ruske Federalne službe sigurnosti i kritičar režima predsjednika Putina.
== Atentat polonijem 210 ==
Dana [[1. studenistudenog|1. studenog]] [[2006]]. Litvinjenko se naglo razbolio te je početkom mjeseca hospitaliziran u Londonu. Umro je tri tjedna poslije, vjerojatno otrovan radioaktivnim izotopom [[polonij]]em 210, koji mu je ubačen u [[čaj]]. Njegovu agoniju i smrt budno je pratilo oko javnosti iz dva razloga. Prvi je izgledna upletenost [[Kremlj]]a i time opravdanost Litvinjenkovih optužbi i povezanost njegova slučaja s ostalim disidentskim likvidacijama, osobito onom [[Ana Politkovska|Ane Politkovske]]. Drugi je način na koji je Litvinjenko likvidiran, odnosno radioaktivnost i ugroženost svih koji su bili u kontaktu sa žrtvom. Stoga je pokrenuta opsežna istraga koja je britanske agente dovela u [[Moskva|Moskvu]], no ondje nisu naišli na suradnju. Nije im dopušteno da razgovaraju s glavnim osumnjičenim, Andrejem Lugovojem koji je i sam završio u bolnici zbog radijacije. [[Andrej Lugovoj]] bio je operativac KGB-a/FSB-a, tjelohranitelj bivšeg ruskog premijera [[Jegor Gajdar|Jegora Gajdara]], a zatim poduzetnik. Lugovoj je [[25. listopadalistopadaa]], tjedan dana prije nego što je Litvinjenko otrovan, doputovao u London. Radijacija je otkrivena u avionu kojim je doletio, kao i u hotelu Sheraton u kojem je odsjeo. Dan prije trovanja, [[31. listopadalistopadaa]], Lugovoj je ponovo došao u London i ponovno su njegov avion i njegov hotel, ovaj put Millenium, kao i [[Emirates Stadium|Emirates]] (novi nogometni stadion [[Arsenal FC|Arsenal]]a), koji je posjetio, bili pozitivni na radijaciju.
== Reakcije na atentat ==
|
