Jože Šuran: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
sredjeno, trebalo bi predvidjeti kategoriju za Narodne heroje. mozda cak i zajedno za one iz NOB-a i Domovinskog rata |
||
Redak 3:
Kao i mnogi narodnjaci, uključuje se u [[Narodno oslobodilački pokret]] (NOP) 1942. godine i svojom karizmom potiče istomišljenike na ustrojavanje NOP-a na teritoriju [[Tinjan|Tinjana]] i [[Poreč|Poreča]]. Naredne godine postaje i članom [[KPH]], jer u njoj vidi snagu koja može Istru osloboditi talijanske okupacije. Selo Smolici i cijeli sjeverni dio općine Višnjan, postaju sjedište otporu talijanskoj vlasti koja je jača prema priobalju. Tijesno surađuje sa [[Joakin Rakovac|Jaoakinom Rakovcom]] i organiziranju dobrovoljačkih skupina, koje se preko [[Ćićarija|Ćićarije]] prebacuju u [[Gorski Kotar]] gdje se vodila otvorena borba s okupatorom.
Nakon kapitulacije Italije [[1943]]. organizira otvoreni ustanak i osobno vodi razoružavanje karabinjerskih posada u Višnjanu i Tinjanu. Tijekom njemačke okupacije Istre, on je jedan od najtraženijih osoba zbog diverzantskih akcija uništavanja telefonsko/telegrafskih stupova. Tijekom
Dva je dana kasnije, njemačka vlast u Višnjanu organizirala "spektakl zastrašivanja" gdje su ga golog vodili po "njegovim" selima i tjerali da pije vodu iz seoskih lokvi, da bi ga na kraju vozili Višnjanom, na zaprežnim kolima krcanim trnjem, dok ga je romansko stanovništvo pljuvalo, sve do Šalina (predgrađu Višnjana). Tamo je na telefonskom stupu čekala pripremljena žičana omča za vješanje.
Gledajući taj telefonski stup, posljednje su mu riječi bile: "Ža mi je ča i uvega nisan popilija"
| |||