Operacija Baklja: razlika između inačica

Istočni dio područja iskrcavanja bio je pod britanskim zapovjedništvom, a zapadni pod američkim, a cijelom je akcijom koordinirao gen. [[Dwight D. Eisenhower|Eisenhower]]. Western Task Force bio je sačinjen isključivo od američkih vojnika i brodova koji su krenuli 23. listopada iz SAD-a. Konvoj je imao 28 transportnih brodova s 37000 vojnika s teškim naoružanjem, 3 bojna broda, 6 krstarica, 1 nosač aviona i 40 razarača.

S danom plovidbe razlike oni su se istovremeno našli pred svojim ciljevima. Napad na Oran izvršili su isključivo Amerikanci zbog dobro poznatih događaja s početka rata, a osiguranje su činili i 1 [[bojni brod]], 3 [[nosač zrakolovazrakoplova|nosača zrakoplova]], 1 [[krstarica]], 3 [[razarač|razarača]]. Alžirsku grupu s 43000 vojnika (10000 Am.) štitili su 2 nosača zrakopova, 6 krstarica i 13 razarača. Ova je grupa je snosila najveći rizik jer su u njenoj blizini bile koncentrirane najjače protivničke snage. Na pučini Sredozemlja nalazila se još jedna i najsnažnija eskadra, ona admirala [[Cunningham|Cunninghama]] koja je štitila invazijsku flotu od eventualnog talijanskog napada te ju je trebala uništiti u slučaju napada. Njezina snaga bila je impresivna: 4 bojna broda, 2 nosača zrakoplova, 4 krstarice i 17 razarača.