Apeiron

Apeiron (.......), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno,neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu Anaksimandar, apeiron je prapočelo (....), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u nj se sve vraća. Kod Platona (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (.....). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički Schleiermacher, neki materijalistički Zeller, no budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje ju je misliti kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se konačno opet utopile i smirile u njemu.