'''Apeiron''' (.......το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno,neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu [[Anaksimandar|Anaksimandru]], apeiron je prapočelo (....η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u nj se sve vraća. Kod [[Platon]]a (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (.....το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički [[Schleiermacher]], neki materijalistički [[Zeller]], no budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje ju je misliti kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se konačno opet utopile i smirile u njemu.
