Orci (Tolkien): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m dodano porijeklo |
||
Redak 1:
[[Kategorija:Rase iz Gospodara prstenova]]
'''''Orci''''' su rasa iz [[Tolkien]]ove mitologije. Pojavljuju se u njegovim knjigama [[Gospodar prstenova]], [[Hobbit]], [[Silmarillion]], [[Nedovršene pripovijesti]], [[Hurinova djeca]], [[Povijest Međzemlja]] ... Naziv ''orci'' dolazi od staroengleske riječi ''orc'' što znači ''demon''. <p>
==
Obzirom da je profesor imao jednu "neugodbu" osobinu - do kraja života je mijenjao i nadograđivao svoj rad i brojne su njegove teorije ostale nedovršene - tako postoji i više teorija o postanku oraka. <p>
Najvjerojatnijom od svih čini se ona objavljena u [[Silmarillionu]] koja kaže da su orci nastali mučenjem i "kvarenjem" vilenjaka od strane Neprijatelja. Međutim, ta teorija otvara jedno drugo pitanje koje je [[Tolkien]] također ostavo nejasnim - o životnom vijeku oraka. Ako su nastali od vilenjaka orci su možda bili besmrtni. U knjigama sam Tolkien to nije ni potvrdio ali ni opovrgnuo.
Neke podvrste oraka nastale su kasnije križanjem samih oraka i ljudi. Na taj je način [[Sauron]] stvorio neustrašivu vrstu Uruk hai-je. Za vrijeme Rata za Prsten [[Saruman]] je na isti način stvorio svoju vojsku Uruka.
Međutim, Tolkien je s vremenom postao nesiguran u vilenjačko porijeklo oraka, pa je počeo istraživati i ostale mogućnosti ('''Morgot's Ring'''). Pred kraj života profesor je radio na izmjenama čitave povijesti Arde - pojavu ljudske rase vremenski je smjestio vrlo blizu pojavi vilenjaka. Možda je uzrok tomu pokušaj da objasni ljudsko porijeklo oraka?<br><br>
Bilo kako bilo, Tolkien je umro prije nego što je uspio dovršiti te vrlo opsežne izmjene. Tako je jedina dovršena, i u Silmarillionu objavljena, ostala ona teorija o vilenjačkom porijeklu oraka.
== Karakteristike ==
Jedinu radost ova su stvorenja nalazila u bolu i patnji drugih, jer krv koja je tekla u njima bila je crna i hladna. Njihova su obličja bila jeziva - zgrbljena leđa, krive i zdepaste noge, ruke dugačke i snažne, koža crna. Zubi su im bili žuti, usta široka, jezici crveni i debeli a nosnice i lica široki i plosnati. Najgore od svega bile su njihove oči - zagasito crvene pukotine iz kojih je plamtjela mržnja. Orci su bili žestoki ratnici jer su se mnogo više plašili svoga gospodara nego bilo kojeg neprijatelja. Bili su kanibali, okrutni i strašni, i često su "na meniju" imali pripadnike vlastite vrste. Orci su bili okoćeni kao robovi Gospodara tame i zato su se plašili svjetla koje ih je slabilo i peklo. Dobro su vidjeli po mraku a živjeli su u gadnim, prljavim jamama u kojima su se množili brže od bilo kojih drugih bića na [[Arda|Ardi]].
==
'''Prvo i Drugo doba''' <br><br>
Tijekom Rata Sila [[Valari]] su došli do [[Utumn]]a, provalili u njega i [[Melkor]]a vezali Angainorom, velikim lancem koji je iskovao [[Aulë]], te potamanili sve njegove sluge u dubokim jamama a među njima i većinu oraka. Oni koji su preživjeli bili su bez gospodara i besciljno su tumarali okolo. U stoljećima koja su uslijedila bilo je velikih seoba [[vilenjaci|vilenjaka]] u kojima se orci, koji su živjeli skriveni u najmračnijim jamama [[Međuzemlje|Međuzemlja]], nisu usuđivali otvoreno pokazivati pa vilenjačke predaje uopće ne govore o njima sve do kraja trećeg vijeka Melkorovog zatočeništva. A do tog su vremena orci ponovno postali drski, predosjećajući, valjda, skori povratak svoga Gospodara. Počeli su izlaziti iz skrovite tame [[Angband]]a te su se zajedno s [[vuk]]ovima i [[vukodlak|vukodlacima]] usudili prodrijeti u [[Beleriand]] sve do [[Sindari|sindarskog]] kraljevstva [[Doriath]]a. Bili su dobro oklopljeni i naoružani - nosili su krive [[sablja|sablje]], otrovne [[bodež]]e, [[strijela|strijele]] i [[široki mač|široke mačeve]]. Sivi vilenjaci nisu znali kakvi su stvorovi bili orci iako nije bilo sumnje da su bili zli.
Line 40 ⟶ 32:
U Slavnoj bici (Dagor Aglareb) legije orka ponovno su doživjele poraz. U to je vrijeme započela i opsada Angbanda i orci su, izuzev napada manjih grupica, uglavnom zadržavani unutar angbandskih zidina. Ali Morgothova je moć rasla jer je mračnim čaranjima nakotio još od oračke rase, ali i [[zmaj]]eve, a od ranije je uza se imao i [[balrozi|balroge]], [[trolovi|trolove]], [[vukodlaci|vukodlake]] i brojna druga silna čudovišta. Kad je zaključio da je spreman, moćna je vojska prokuljala iz Angbanda započinjući Bitku iznenadnog plamena (Dagor Bragollach). Time je razbijena opsada Angbanda i vilenjaci su bili poraženi. Od te silne bitke broje se godine užasa koje orci pamte kao Velike godine. U to vrijeme pao je [[Tol Sirion]], i pregažena su kraljevstva [[Hithlum]], [[Mithrim]], [[Dor-lomin]] i [[Dorthonion]]. U Bici nebrojenih suza (Nirnaeth Arnoediad), petoj bici u Ratovima Belerianda, vilenjaci i edaini su bili potpuno poraženi. Oračke su legije umarširale u Beleriand, pao je [[Falas]], kao i gradovi [[Brithombar]] i [[Eglarest]]. Vođena je i Tumhaladska bitka i [[Nargothrond]] je poharan; zbog svađa oko [[Silmarilli|Silmarilla]] s patuljcima i Feanorovim sinovima [[Menegroth]] je dva puta pregažen i zemlje Sivih vilenjaka su opustošene. Konačno je pao i [[Gondolin]]. Tako je Morgothova pobjeda bila skoro konačna i njegovi su orci harali Beleriandom.
Ipak, užas tog doba je završen kada su [[Valari]], [[Maiari]], te [[Vanyari]] i [[Noldori]] iz [[Tiriona]] izašli iz Neumirućih zemalja i poveli Veliku bitku (Gnjevni rat). U toj je bici Angband razoren i urušene sve planine sjevera, a nakon nje Beleriand je potonuo. Morgoth je zauvijek bačen u [[Praznina|Prazninu]] a njegovi sluge, pa tako i orci, istrijebljeni su sa sjeverozapada Međuzemlja. Ali orci su ipak preživjeli jer je dio te odvratne rase pobjegao i ležao skriven u smrdljivim jazbinama ispod mračnih planina, koteći se i množeći. Kad je postalo očito da je Morgothov glavni zapovjednik [[Sauron]] preživio, orci su mu se stavili u službu. Dobro su mu služili u svim ratovima koje je poduzimao, sve do Posljednjeg saveza vilenjaka i ljudi kada je padom Mordora i istrebljenjem najvećeg dijela oračke rase okončano Drugo doba. <br><br>
== Treće doba ==▼
Nažalost, i u Trećem dobu, oni orci koji su živjeli skriveno po najdubljim jamama su preživjeli. Ostavši bez gospodara orci su mnogo stoljeća živjeli skriveni odvažujući se tek na brze prepada i pljačke. Međutim kad je prošlo više od tisuću godina Trećega doba i kad se Sauron ponovno pojavio u Dol Gulduru, orci su se opet pridružili svom gospodaru, te im je moć ponovno rasla. Prvo su ojačali u [[Mrkodol]]u i [[Magleno gorje|Maglenom gorju]], a zatim i u [[Angmar]]u i [[Mordor]]u, tijekom tisućljeća dobro služeći svojega Gospodara. Međutim, pričalo se da Sauron nije bio zadovoljan oračkom vojskom i želio je povećati njihovu snagu. Iako o tome ne govori niti jedan službeni spis ali ni pučke legende, vjerovalo se da strašnim čarolijama stvorio jednu novu, veću rasu oraka. Godine 2475. godine [[Uruk-hai]]i (jer tako su se zvala ta stvorenja) su izašli iz Mordora i opljačkali [[Osgiliath]]. Uruci su bili visine ljudi, ravnih nogu i snažnih pleća, crne kože i krvi. I što je najgore od svega, za razliku od običnih oraka, nisu se plašili sunca i samim time su bili hrabriji i opasniji u borbi. U crnim oklopima, često noseći ravne mačeve i dugačke lukove, kao i mnoštvo drugog oračkog otrovnog oružja, Uruk-hai su postali elitni vojnici i najčešće su bili visoki zapovjednici i vođe manjih Oraka. U stoljećima koja su uslijedila Uruci i Orci su sklapali brojne saveze sa zlim ljudima u želji za uništenjem svih kraljevstva vilenjaka i ljudi.
Godine 1980. u [[Morija|Moriji]] se probudio moćni demon balrog i uz pomoć oraka iz Maglenoga gorja osvojio je to patuljačko kraljevstvo i pobio sve patuljke koji su mu se našli na putu. Ali ta će pobjeda nad patuljcima na kraju biti uzrok propasti oraka na sjeveru, jer su patuljci bili tako bijesni da uopće nisu pitali za cijenu koju će platiti kako bi se osvetili za Moriju. Tako se od 2793. do 2799. godine vodio sedmogodišnji rat do istrebljenja, nazvan Rat patuljaka i orka. U tom ratu, u kojem je poginulo i mnogo patuljaka, svi su orci iz Maglenoga gorja ubijeni ili otjerani. Ispred samog ulaza u Moriju vođena je Bitka Azanulbizara, u kojoj su svi orci bili pobijeni a glava njihovog generala Azoga nabijena na kolac. Tako je Magleno gorje na neko vrijeme bilo oslobođeno od oraka.
Godine 2941. druga je nesreća zadesila orke na sjeveru. Poslije smrti zmaja [[Smaug]]a svi su orci Gundabada došli u Erebor i pod Pustogorom se povela [[Bitka pet vojski]]: orke je predvodio [[Bolg]], [[Azog]]ov sin, koji je žarko želio osvetiti oca. Jedino što je postigao je bila njegova smrt i smrt svih njegovih vojnika. <br><br>
U Ratu za Prsten, posljednjem velikom ratu Trećega doba, oračke su legije bile posvuda - bilo je tu neustrašivih uruk-haija pod zapovjedništvom Isengarda i odmetnutog Sarumana, sitnijih oraka s obilježjima Minas Morgula i bezbrojnih oraka svih rasa iz Mordora pod zapovjedništvom samog Saurona. Borili su se u brojnim čarkama i zasjedama kao i u Bici kod Isenskih gazova, Bici kod [[Rograd]]a, Bici na Pelennorskim poljima, Bici pod drvećem i Bici kod Dola. U tim su bitkama poginule tisuće na obje strane. Ipak, pričalo se da je većinu svojih snaga Sauron zadržao u Mordoru do trenutka dok mu se neprijatelj nije pojavio pred sjevernim vratima kraljevstva. Sudbina Međuzemlja bila je riješena u toj posljednjoj bici ispred [[Morannon]]a. Sve su se strašne snage Mordora na Sauronovu zapovijed obrušile na vojsku Zapovjednika Zapada. Međutim, baš u tom trenu, u vatrama Klete gore, uništen je Prsten Jedan koji je pod svojim utjecajem držao cijeli Sauronov mračni svijet.
|