Kiparstvo gotike: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: thumb|300px|[[Portal katedrale Notre-Dame u Parizu s ranogotičkim dekorativnim skulpturama.]] '''Kiparstvo gotike''' je j... |
|||
Redak 30:
U [[Renesansa|Renesansnoj umjetnosti]], koja slijedi nakon gotike, umjetnici su uspjeli povezati i spojiti gotički naturalizam i idealizam u renesansni realizam.
[[Slika:Pisa.Baptistery.pulpit02.jpg|thumb|left|250px|[[Nicola Pisano]], Reljefi '''[[Rođenje Kristovo]]''' i '''[[Poklonstvo kraljeva]]''' s krstionice katedrale u [[Pisa|Pisi]], oko [[1260.]]]]
U Italiji postoji neposrednija i dugotrajnija povezanost s antikom. Talijansko gotičko kiparstvo nema monumentalne plastike kakvu smo sretali na francuskim portalima, ali se ističe oblikovanjem propovjedaonica, nadgrobnih spomenika, [[škrinja]] i korskih pregrada. To potvrđuje [[Nicola Pisano]] svojim [[reljef]]ima na mramornoj propovjedaonici krstionice u [[Pisa|Pizi]] ([[1259.]]-[[1260.]]) Njegov sin [[Giovani Pissano]] nastavio je njegov rad na propovjedaonici katedrale ([[1302.]]-[[1310.]]). Ovi reljefi imaju više antičkih nego gotičkih elemenata. Likovi nisu više tako zbijeni, a prostor dobiva na važnosti.
[[Slika:CHARTREUSE DE CHAMPMOL.JPG|thumb|350px|[[Claus Sluter]], '''Portal samostana ''Chartreuse de Champmoi''''' u [[Dijon]]u, [[1385.]]-[[1393.]]]]
Prvo poznato ime gotičke skulpture na sjeveru je Nizozemac [[Claus Sluter]] ([[1340.]]-[[1405.]]) koji je radio kipove za '''Kartuzijanski samostan''' u [[Dijon]]u. To su realistični trodimenzionalni kipovi toliko voluminozni da izlaze iz arhitektonskog okvira; organizirani u grupu, ali uređeni tako da se međusobno vežu i upućuju jedan na drugi.
| |||
