|
==Propast Neretvanske kneževine==
Nešto nakon Samuilovog prodora na primorje Zadar i još neki primorski gradovi, koji su formalno priznavali vrhovnu vlast Bizant, nisu platili Neretvanskim Srbima carski tribut. [[Carski tribut]] je porez koji je zvanično pripadao Bizantskom caru, ali ga se on odrekao u korist Srba. Kao odmazdu za ovo Neretvanski Srbi zarobljavaju četrdesetak Zadrana. Ovaj potez Srba koriste [[Mlečani]] kao povod za pohod na istočni Jadran, a moguće je da primorski gradovi po njihovom nagovoru nisu platili porez [[Srbi]]ma. Tokom pohoda Mlečani hvataju grupu srpskih prvaka i njima primoravaju Srbe da puste Zadrane, poslije čega puštaju skoro sve Srbe osim šestorice koji zadržavaju da bi primorali Srbe da poštuju tom prilikom zaključen [[mir]].
Osigurani od akcija Neretvanskih Srba Mlečani se okreću primorskim gradovima koji su, oslabljeni Samuilovim udarom prethodne godine, bili nesposobni da se suprostave [[Mlečani]]ma predali su se prektično bez borbe. Otočni gradovi koji nisu imali problema sa Samuilom odlučili su se boriti. [[Dužd]] [[Petar II. Orseolo]] napao je [[Lastovo]] i Korčulu i uspio ih zauzeti poslije duge i teške opsade. Po duždevoj naredbi obje gradske trđave bivaju sravnjene sa zemljom da bi se spriječilo protivljenje Mlečanima u [[budućnost]]i. Ovim pohodom je vjekovni sukob između Srba Neretvljana i Mletačke Republike riješen u korist Mlečana koji u svibnju [[1000.]] godine postaju suvereni [[gospodar]]i [[Jadran]]a.
Povijesni spisi ne znaju zašto je Samuilo pustio Vladimira iz zarobljeništva i vratio ga na dukljansko prijestolje. Postoji priča, koji bilježe da se Samuilova kćer Kosara zaljubila u naočitog srpskog princa koji je bio u njegovoj tamnici i zatražila od oca da ga pusti na slobodu. Teško je reći koliko je ova priča točna, ali je neosporno da je Vladimir bio Samuilov zet i da je vrlo brzo nakon predaje na Obliku ponovo sjedio na dukljanskom prijestolju, a njegov [[stric]] je opet bio vladar u Zahumlju obojica sigurno sa Samuilovim blagoslovom. Vjerojatno je Samuilu bilo lakše da srpske oblasti drži mirne, ako im vrati stare [[vladar]]e, a njih za sebe veže rodbinskim vezama. Vladimir je poslije toga mogao u miru vladati jer je [[Bizant]] bio daleko, sa Samuilom je bio u prijateljstvu, dok je sa ostalim srpskim oblastima bio povezan [[Rodbina|rodbinskim]] vezama.
Do promijene stanja na Balkanu dolazi 15. 9.[[1014.]] godine kada Samuilova vojska biva teško poražena na planini Belasici, što kasnije prouzrokuje Samuilovu smrt. Njega nasljeđuje njegov sin Gavrilo Radomir koji pokušava organizirati obranu od Bizanta, ali biva ubijen sa ženom od strane Jovana Vladislava, Samuilovog sinovca, koji je oslijepio njihovog najstarijeg sina da bi spriječio da se umješa u borbu oko vlasti. Umjesto da se okrene [[Bizant]]u Vladislav se posvetio uklanjanju potencijalnih kandidata u borbi oko prijestolja pa je red došao i na Jovana Vladimira kojega je pozvao da dođe u Prespu. Vladimir je i pored Koasrinog protivljenja pristao da ode u Prespu tek kada se Vladislav na drvenom križu zakleo da mu ne misli zlo i polsao mu isti po dvojici isposnika u pratnji episkopa. Po dolasku u Prespu Vladimir se prvo uputio u crkvu pomoliti se Bogu, ali mu je na njenom pragu odrubljena glava po Vladislavovom naređenju. Vladimir je ubijen 22.05.1015.godine, a njegova žena ga je sahranila u crkvi sv. Marije u Krajinskom Manastiru, blizu Vladimirovog dvora, gdje se [[monaštvo|zamonašila]]. Poslije ubojstva Jovana Vladimira, Vladislav zauzima Duklju, koja nakon konačnog sloma Samuilovog carstva [[1018.]] godine, sa ostalim srpskim oblastima koje su ulazile u sastav njegove države pale pod vlast Bizanta.
==[[Duklja]] kao pijemont srpskih zemalja==
|
