Maxwellove jednadžbe: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 22:
U Maxwellovim jednadžbama implicitno se pretpostavlja da vrijedi [[jednadžba kontinuiteta]]:
::<math>{ \partial {\rho} \over \partial t} + \nabla \cdot {\vec J} = 0 </math>
Redak 31:
:<math>\vec F=q (\vec E + \vec v \times \vec B)</math>
Line 76 ⟶ 75:
== Interpretacija Maxwellovih jednadžbi ==
Prva jednadžba govori da je električni naboj izvor (ili ponor) toka električnog polja. Ako zamislimo zatvorenu plohu u prostoru, ukupni [[tok električnog polja]] kroz tu plohu proporcionalan je količini električnog naboja koji se nalazi unutar volumena te plohe. Ako unutar te zatvorene plohe nema naboja, ukupni [[tok električnog polja]] kroz tu zatvorenu plohu je nula. No, to ne znači da u tom volumenu uopće nema električnog polja, već samo da ukupni (netto) tok iščezava. Dakle, ako nema naboja u tom promatranom volumenu, koliko silnica električnog polja ulazi kroz plohu koja opisuje volumen, toliko silnica negdje i izlazi iz te iste zatvorene plohe.
Druga Maxwell-ova jednadžba slična je prvoj (u situaciji u kojoj ne postoji naboj), ali opisuje magnetsko polje. Ova jednadžba izriče da ne postoji "magnetski naboj" (magnetski monopol), tj. ne postoji izvor magnetskog polja, iz kojega bi proizlazio [[tok magnetskog polja]] različit od nule. U svakoj točki prostora, količina silnica magnetskog polja koja ulazi u tu točku jednaka je količini silnica koje izlaze iz te točke, silnice magnetskog polja nemaju izvora (ili ponora). Stoga ukupni (netto) [[tok magnetskog polja]] kroz zatvorenu plohu uvijek iščezava. To vrijedi i za izvore magnetskog polja, stoga je svaki izvor magnetskog polja barem dipol.
| |||