Daltonizam

Daltonizam

Daltonizam je poremećaj prepoznavanja boja. Prvi ga je opisao engleski znanstvenik John Dalton na temelju vlastitog iskustva, jer je i sam imao problema s prepoznavanjem boja.

Na mrežnici oka nalaze se živčani završeci - fotoreceptori za tri temeljne valne dužine svjetlosti i dijele ih u različite kanale koji odgovaraju crvenoj, zelenoj i plavoj boji.

U osoba koje ne raspoznaju boje postoji poremećaj u receptorima - razdioba se ne odvija pravilno te one stoga ne prepoznaju boje ili zamijene jednu boju za drugu.

Čovjek ima pet osjetila putem kojih prima informacije iz okoline. Ipak najviše informacija primamo putem čula vida, čak 90%. Daltonizam dovodi do nepouzdanih informacija što utječe na kvalitetu života ljudi koji su pogođeni ovim poremećajem.

U svijetu živi oko 8% muškaraca i 0.5% žena s ovim poremećajem. U Hrvatskoj živi 180.000 daltonista, a u Europi, SAD-u i Japanu ukupno 32,6 milijuna. Ljudi s ovim poremećajem trpe na svim područjima života i onemogućen im je rad u preko 150 zanimanja.

Ova anomalija je nasljedna i postoji od rođenja. Prenosi se s roditelja na potomstvo kao i druga nasljedna svojstva koja određuju tjelesne osobine pojedinca. Iznimno, daltonizam može biti posljedica oštećenja očnog živca ili mrežnice oka.

Zdrave osobe razlikuju oko 2000 boja, a daltonisti znatno manje. U muškaraca je poremećaj 16 puta učestaliji nego u žena što se objašnjava spolnim načinom nasljeđivanja. Žene posjeduju XX genotip, a muškarci XY.

Budući da je daltonizam X vezano nasljeđivanje, muškarci uvijek obolijevaju od te bolesti, za razliku od žena koje mogu biti samo nositelji bez pojave simptoma.

John Dalton živio je u Engleskoj i proučavao fiziku i kemiju. Posebnu pozornost posvetio je nasljednim anomalijama. Bolest koju je otkrio početkom 19. stoljeća upućivala je na nedostatak receptora za plavu, crvenu ili zelenu boju. U modernoj medicini poznata su tri tipa daltonizma: protonopija-ne prepoznaje crvenu boju, deuteranopija-ne prepoznaje zelenu i tritanopija- ne prepoznaje plavu boju.

U djetinjstvu je daltonizam veliki hendikep, što se u ovoj dobi u velikoj mjeri odražava na uspjehu djeteta kako u učenju, tako i u psihičkom razvoju. Na crtežima djece predškolskog uzrasta ili djece u nižim razredima trava će biti obojena u crveno, krov kuće pak u zeleno, što može dovesti do slabe ocjene ili ih izvrgnuti ruglu druge djece.

U prometu daltonisti predstavljaju posebnu opasnost kako za sebe, tako i za okolicu. Osobe koje dobro razlikuju boje svjetlost semafora ili stop svjetla razlikuju sa veće udaljenosti. Učestale su prometne nezgode u kojima je uzrok nesreće nepravilno uočavanje boja, pa se događa da osobe daltonisti prelaze preko željezničkih tračnica usprkos crvenom svjetlu.

Često se pojam "daltonizma" miješa sa pojmom "slijep za boje". Bitna je, međutim, razlika u tome što dok u slučaju osoba sa daltonizmom svi receptori funkcioniraju, kod slijepih za boje zeleni ili crveni receptor uopće ne funkcionira.