Henri Bergson: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ur |
|||
Redak 20:
''Elan vital'' za svoj početak ima stvarnost koja je ispunjena različitim energijama: anorganska materija, vegetativna sfera i intelektualni život; tu Bergson vidi tri različitosti jednog pregnuća zamaha elana koji se akumulira u tim oblicima. '''Vegetativnu razinu''' karakterizira određena [[tromost]] i tupost, životinjski je svijet akcija, pokret i limitirana [[inteligencija]], dok su u čovjeku sublimirani [[um]], inteligencija i instinkt; ne postoji inteligencija koja ne bi bila dio instinkta i obratno. Ovo se ne može objasniti bez jednog prototipa – od te se početne stvarnosti rađaju divergentne unije života i materije pri čemu je život viši stvaralački princip materije koja je silazne putanje. Objekt je filozofije stoga životni zamah temeljne karakteristike trajanja, a zato nam je potreban jedan studij [[evolucija|evolucionizma]]. Nastajanje je sam bitak stvarnosti iznad kojeg nema ništa više, to je jedna stvarateljska evolucija. Njoj odgovara dioba na ''statičku i dinamičku religiju'' te ''otvoreni i zatvoreni moral'' koji se pokazuju u distinkciji razuma i metode intuicije – dok racio zatvara sve u sheme, intuicija je otvorena spram stvarnosti.
Zatvoreni je [[moral]] moral [[razum]]a, a inspirira se na ideji vremenske sankcije nagrade i kazne – to je naime metoda socijalnog pritiska i pokoravanja nametnutim zakonima društva koji ima za cilj održavanje istog motivima pozitivne i negativne sankcije. Tu je djelovanje automatizirano: činim tako jer svi tako čine. Otvoreni moral jest onaj po kojem se netko obvezuje na radnju nadahnjujući se na pojmu dobrobiti čovječanstva utemeljenog na [[ljubav]]i. Ovaj moral nije statičan već stvarateljski otvoren pa daje osjećaj slobode te se poistovjećuje sa samim životnim principom. U tome je sličan glazbi. Ovdje Bergson slijedi [[Augustin]]ovu ''ama et quod vis fac''. Bergson je taj moral pronašao u [[
Statička religija temelji se na pripovijedanju kojim se čovjek brani od štetnih utjecaja, a motivirana je obećanjem vječne [[kazna|kazne]] ili [[nagrada|nagrade]]. Dinamička religija temelji se na intuiciji apsolutnoga i na mističnom sjedinjenju s Njime tako da je praktični vid ove religije mistični život. Tu Bergson proučava grčki i istočni [[misticizam]], židovske proroke te kršćansku mistiku pa zaključuje da je mistika kršćanstva jedina koja je uspjela u posvemašnjoj mjeri – tu se mistika posve iskristalizirala. Ovdje Bergson stiže do Božje opstojnosti koju postavlja na temeljima posve drugačijim od logičkih, za koje drži da ne dokazuju ništa: potrebno je ovdje vjerovati misticima – ''to su eksperti koji znaju o čemu govore baš kako vjerujemo doktoru kad je u pitanju naše zdravlje''. Počekom 20. stoljeća u [[Francuska|Francuskoj]] se formira bergsonovska škola na koju utječe anglosaksonski [[pragmatizam]], a koja ide dalje od Bergsona. On je pak na svojoj samrti zaželio da mu se spale spisi pa nam od njega nije ništa ostalo osim nekih.
| |||