Razlika između inačica stranice »Nada Klaić«

Dodano 35 bajtova ,  prije 12 godina
dopune u zaglavlju
m (robot Dodaje: bs:Nada Klaić)
(dopune u zaglavlju)
'''Nada Klaić''', ([[Zagreb]], [[21. srpnja]] [[1920]]. - Zagreb, [[2. kolovoza]] [[1988]].), [[hrvatska]] povjesničarka.
 
Unuka [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]]. Godine [[1943]]. diplomirala povijest na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], na kojem je od iste godine bila zaposlena kao asistentica. Godine [[1946]]. doktorirala je tezom '' Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića''. Od [[1954]]. bila je privatni docent, a od [[1968]]. redovita profesorica na katedri za hrvatsku povijest. Bavila se razdobljem od doseljenja [[Slaveni|Slavena]] do [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]]. Hrvatsku je [[Medijevalistika|medijevalistiku]] obogatila raspravama iz društvene povijesti, a u knjizi ''Historija naroda Jugoslavije II'' ([[1959]].) napisala je sveobuhvatan prikaz hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, u koju su uključeni elementi gospodarske i društvene povijesti. Posebnu pozornost obraćala je povijesti gradova, o čemu je objavila niz rasprava i knjiga: ''Zadar u srednjem vijeku do 1409.'' (suautor Ivo Petricioli, [[1976]].), ''Zagreb u srednjem vijeku'' ([[1982]].), ''Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku'' ([[1983]].), ''Trogir u srednjem vijeku: javni život grada i njegovih ljudi'' ([[1985]].), ''Koprivnica u srednjem vijeku'' ([[1987]].). Niz rasprava napisala je o bunama i socijalnim sukobima, a rezultate je sabrala u knjizi ''Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću'' ([[1976]].). Svoje ocjene o ulozi pojedinih velikaša iznijela je u knjigama ''Posljednji knezovi Celjski u zemljama Svete Krune {Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone'',([[1982]].) i ''Medvedgrad i njegovi gospodari'' ([[1987]].). Velik dio njezina rada čini ocjena i objavljivanje izvora. Oslanjajući se djelomice i na prinose starijih povjesničara, analizirala je cjelokupan hrvatski diplomatički materijal ranosrednjovjekovnoga razdoblja (''Diplomatička analiza isprava iz doba hrvatskih narodnih vladara'', 1965., 1966-67), dovodeći u sumnju njegovu autentičnost. Osim anonimne splitske kronike (''Historia Salonitana maior'', [[1967]].), objavila je niz izvora prevedenih s latinskoga za potrebe studenata (''Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine'', [[1972]].). Cjelovito i izvorno poimanje ranosrednjovjekovnoga razvoja hrvatskih zemalja dala je u knjizi ''Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku'' ([[1971]].), dok je mnogobrojne probleme kasnijega razdoblja sabrala u djelu ''Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku'' ([[1976]].). Posmrtno su joj objavljene knjige ''Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.'' ([[1989]].) i ''Povijest Hrvata u srednjem vijeku'' ([[1990]].).
35.794

uređivanja