Ferid Džanić: razlika između inačica

[[Slika:Ferid_Džanić.jpg|thumb|right|'''Ferid Džanić''' u odori hrvatskog časnika]]

'''Ferid Džanić''' ([[Bihać]], [[1918.]] - [[Villefranche-de-Rouergue;]], [[17. rujna]] [[1943 .]]), jedan od vođa pobune hrvatskih vojnika u [[Villefranche-de-Rouergue]], [[17. rujna]] [[1943]].

*Završio Višu željezničarsku školu u Beogradu. Mobiliziran u domobrane 1941. i poslan na vojnu obuku za vojne željezničare u Slavonski Brod. Godine 1942. promaknut je u zvanje poručnika i postao pomoćnik pukovnika Slavka Petruhara, zapovjednika željezničke zaštite u Bosanskom Novom. Zapovjeda zaštitom na liniji [[Banja Luka]] - [[Bosanski Novi]] - [[Sunja]]. Po tome postaje kontrolorom na kolodvoru [[Dobrljin]] u blizini Bosanskog Novog. Otišao u [[partizani|partizane]] u studenom 1942.g., pa po tome, po jednima dezertirao iz Osme krajiške (muslimanske) brigade, a po drugima zarobljen od Nijemaca. Po tome uhićen od strane vlasti [[NDH]] i zatočen u zloglasni sarajevski zatvor Belediju, koji datira još od turskog doba.

*Iz zatvora se spasio pristupivši 13. [[SS]] diviziji [[SS divizija "Kroatia"|"Kroatia"]]. Jedan od vođa pobune hrvatskih vojnika u [[Pobuna hrvatskih vojnika u Villefranche-de-Rouergue|Villefranche-de-Rouergue]], 17. rujna 1943., zajedno s Božom Jelenekom iz [[Kutina|Kutine]], Nikolom Vukelićem iz Malog Žitnika kod [[Gospić|Gospića]] i Eduardom Matutinovićem iz [[Vinkovci|Vinkovaca]]. [[Bošnjaci|Bošnjaci]] su činili otprilike dvije trećine sastava, Hrvati jednu trećinu uz jednog Nijemca. Pobunio se samo jedan, Trinaesti bataljun Trinaeste divizije "Kroatia", ali ne i cijela divizija. Druge postrojbe te iste divizije su sudjelovale u gušenju pobune ubijajući vlastite sunarodnike Bošnjake i Hrvate. Divizija je, naime, bila razmještena u više mjesta područja oko Rodeza i Limogea. Kasnije će ta [[divizija]] biti transformirana u [[Handžar divizija|Handžar diviziju]]. Džanić je u pobuni ubijen na prvi dan [[Ramazan]]a od hodže [[Halim Malkoč|Halima Malkoča]] iz Bosanske Krupe, otvorenog naciste pobornika [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] i sljedbenik jeruzalemskog Velikog muftije El-Husseina, koji je za tu svoju uslugu trećem Rajhu odlikovan Željeznim križem i časničkim zvanjem [[poručnik]]a [[SS]]-a. Malkoč je najprije ispalio hitac u Džanića, a po tome ga, kad je ovaj pao, dotukao ga onako ranjenog. Jelenek je postao [[časnik]] francuskog pokreta otpora, Matutinović se pridružio partizanima na Visu, a Vukelić je strijeljan 18. rujna 1943.

*Značajne su i kontradiktorne pretpostavke da je u [[partizan]]e otišao po zadatku kao [[obavještajac]] vojske NDH, a da se predao ustašama da bi im se vratio, dok je u Francuskoj pokušao stupiti u vezu s Pokretom otpora i bio izdan od strane [[velikosrpski|velikosrpskog]] [[provokator|provokatora]] doktora Božidara Vitkovića. Njegov odlazak u partizane je obskuran i postoji više kontradiktornih verzija, a njegov sudrug iz Bosanskog Novog, također domobranski [[časnik]], Mihovil Dodig, kasnije partizanski visoki časnik poznat pod nadimkom "drug Ranko", tvrdi da je siguran, da je Džanić bio u službi [[Gestapo]]-a, što također može biti plod negativnog stava [[boljševik]]a spram ovog događaja.

* "Mémorial du Rouergue en Résistance;" [[(Rodez]] 1992.),

* [[Vladimir Dedijer|Dedijer, Vladimir]]: [["Genocid]] nad Muslimanima 1941-1945;" (Sarajevo, Svjetlost, 1990.),

* dr. [[Mirko Darko Grmek]] i [[Louise L. Lambrichs]] : '''"Les Révoltés de Villefranche''' - ''Mutinerie d'un Bataillon de Waffen-SS septembre 1943''" (1998,1998: [[Seuil]], Paris ).

[[Kategorija: Biografije, Hrvatska{{DEFAULTSORT|Džanić, Ferid]]}}

[[Kategorija: Biografije, Drugi svjetski rat|Džanić, FeridHrvatska]]

[[Kategorija: HrvatskaBiografije, uDrugi Drugom svjetskom ratu|Džanić,svjetski Feridrat]]