Gianfranco Manfredi

Gianfranco Manfredi (Senigallia, 26. studenoga 1948.) talijanski je kantautor, skladatelj, autor, scenarist, glumac i crtač.

Gianfranco Manfredi

Život i karijera uredi

Manfredi, rođen u Senigalliji, diplomirao je povijest filozofije na Sveučilištu u Milanu s tezom o Jean-Jacquesu Rousseauu.[1]

Kao kantautor debitirao je 1972. godine s albumom La crisi, ispunjenim političkim i društvenim temama.[1][2] Godine 1973. počinje raditi na Talijanskom institutu za povijest filozofije. Od 1974. bio je aktivan i kao autor pjesama za druge umjetnike, uključujući Mia Martini, Mina, PFM, Wess & Dori Ghezzi, Drupi, Heather Parisi, Donatello.[2][1]

Počevši od ranih 1980-ih, Manfredi je gotovo u potpunosti napustio glazbu i usredotočio se na pisanje. Potom je objavio preko desetak romana i kratkih priča, surađivao u raznim ulogama u nekoliko filmova, TV serija i predstava te stvorio nekoliko strip serija.[2][1] Aktivan je i kao glazbeni kritičar, a napisao je eseje o Adrianu Celentanu, Luciju Battistiju, Enzu Jannacciju i drugim talijanskim glazbenim umjetnicima.[2][1]

Živi sa suprugom Mirellom u Italiji. Njegova prva kći Diana Manfredi filmska je redateljica.

Diskografija uredi

Albumi
  • 1972. - La crisi
  • 1976. - Ma non è una malattia
  • 1977. - Zombi di tutto il mondo unitevi
  • 1978. - Biberon
  • 1981. - Gianfranco Manfredi
  • 1985. - Dodici (s Rickyjem Giancom )
  • 1993. - In paradiso fa troppo caldo

Romani uredi

Izvori uredi

  1. a b c d e Enrico Deregibus. Dizionario completo della Canzone Italiana. Giunti Editore, 2010. ISBN 8809756258 pp. 275–6.
  2. a b c d Enzo Giannelli. "Gianfranco Manfredi". Gino Castaldo (edited by). Dizionario della canzone italiana. Curcio Editore, 1990. pp. 973–4.

Vanjske poveznice uredi