Pravedni kalifi

Pravedni kalifi, Ispravni kalifi ili Rašiduni (arp. الخلفاء الراشدون, trans. Hulefau-rašidun) termin je u sunitskom islamu koju označuje četvoricu kalifa koji su vladali nakon smrti Muhameda. To su (poredani po slijedu vladavine):

• Ebu Bekr (632. – 634.)
• Omer ibn el-Hattab (634. – 644.)
• Osman ibn Affan (644. – 656.)
• Alija ibn Ebu Talib (656. – 661.).

Imena su dobili jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je sunitsko shvaćanje islama dominantno shvaćanje. Šijiti smatraju da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog kalifa, Alije.

Svi su bili Muhamedovi ashabi i njegovi rođaci. Kćeri Ebu Bekra i Omera su bile udate za Muhameda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhamed rekao da im je Alah (Bog) obećao Dženet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četvorice kalifa osvojena su brojna područja i kalifat nekoliko je puta povećan.

Šiitsko shvaćanje

Po šiitskom shvaćanju islama prvi kalif trebao je biti Alija jer vjeruju da je Alah naredio Muhamedu da odabere Aliju za svoga nasljednika.

Manjinska shvaćanja

Neki uključuju i Hasana ibn Alija, sina Alije kao petog pravednog kalifa, dok neki čak i ne smatraju da je on uopće bio kalif u pravom smislu. Šiiti smatraju da je on drugi imam.

Po haridžijskom shvaćanju, samo Ebu-Bekr i Omer pripadaju pravednim kalifima.

Vanjske poveznice

• Povijest islamskog svijeta (poglavlje: Političari, državnici, halife, dinastije)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. listopada 2006. (Wayback Machine)
• Uvjeti koje treba ispunjavati kalif^{[neaktivna poveznica]}
• Šiitsko viđenje nasljednika Poslanika Muhameda  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. kolovoza 2006. (Wayback Machine)