Rapir (francuski: rapière, engleski: rapier) dug je i tanak pravi mač koji se koristio u Južnoj i Zapadnoj Europi od sredine 16. do kraja 17. stoljeća.[1]

Rapir s početka 17. stoljeća.

Nastanak i razvoj uredi

Sve do 16. stoljeća mačevanje je, s manjima izmjenama, zadržalo slična obilježja kao u antičko doba: borilo se mačem i štitom, pri čemu je mač služio za napad, a štit za obranu. Tek s promjenama vojne opreme – odbacivanjem oklopa u ratu – mačevanje poprima nova obilježja. U talijanskima državama početkom 16. stoljeća nastaje nova vještina mačevanja, tzv. talijanska škola, u kojoj je bodu (ubadanju mačem) data prednost nad sječenjem. Talijan Achille Marozzo objavio je 1536. godine prvo djelo o mačevanju novime stilom zvano Opera Nova chiamata Duello. Štit je postepeno zamijenjen kratkime bodežom trokutastoga sječiva, a krajem 16. stoljeća bodež se potpuno odbacuje, pa se mačevalo samo rapirom – dugime i tankime mačem, koji je zbog male težine i velike brzine bio pogodan i za napad, i za obranu-odbijanje (pariranje) udaraca. Španjolski učitelj mačevanja Jerónimo Sánchez de Carranza prvi je propisao korake pri mačevanju, a u drugoj polovici 17. stoljeća razvila se francuska škola mačevanja, u kojoj se pokreti mača kombiniraju s pokretima tijela.[1]

U popularnoj kulturi uredi

Modernoj publici rapiri su poznati iz brojnih ekranizacija Tri mušketira Alexandrea Dumasa sr. i Cyranoa de Bergeraca Edmonda Rostanda.[2][3]

Izvori uredi

  1. a b Gažević, Nikola. 1974. Vojna enciklopedija (knjiga 5). Vojnoizdavački zavod. Beograd. str. 171–172.
  2. The Three Musketeers. Pristupljeno 29. svibnja 2020.
  3. Cyrano de Bergerac. Pristupljeno 29. svibnja 2020.

Literatura uredi

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rapir