Pretvarač hrđe
Pretvarač hrđe kemijska je otopina koja nanošenjem na željezo ili čelik pretvara hrđu, oksidirano željezo, u neaktivan sloj zaštitnih svojstava. Ovi spojevi hrđu, to jest željezov III. oksid pretvaraju u crni sloj koji je dobro vezan na podlogu te štiti metal od daljnje korozije.
Uobičajeni sastojci uredi
Najčešće su to vodene otopine zasnovane na taninskoj kiselini[1] i organskom polimeru. Taninska kiselina kemijskim putem pretvara crveni željezni oksid, hrđu u plavo crni željezni tanat, znatno stabilniji spoj.[2] Sadrže i druge sastojke, poput organskih otapala. Neki pretvarači hrđe sadrže još i fosfornu kiselinu, ova snižava pH otopine te ubrzava kemijske reakcije( no mogu biti zasnovani i samo na spomenutoj u tom slučaju iz željezo-III-oksida nastaje željezo-III-fosfat).[3]
Primjer sastava uredi
1 lit destilirane vode
200 gm taninske kiseline
150 ml etilnog alkohola[4]
Može se koristiti i znatno manje količine tanina, npr.20 grama. Ako dodamo i 15 mll fosforne kiseline zaštitna će svojstva biti još bolja. Shreirov patent USPT 2,854,368 iz 1958. daje nešto drugačiju formulu( ovo je tek jedna od više varijanti!) - 50 gr tanina,250 ml fosforne kiseline.200 ml etanola i 600 ml vode.[5]Ako prevlaku tanina još naknadno po sušenju prevučemo otopinom natrijeva dekanoata (17 gr dekanoične kiseline i 2 grama natrijeva hidroksida otopimo u litri vode kojoj dodamo i 150 mll etanola) dobiveni sloj postaje izrazito hidrofoban,te znatno boljih zaštitinih svojstava.[6]
Povijest uredi
Pretvarači hrđe zasnovani na taninu razvijeni su krajem pedesetih godina prošlog stoljeća(Shreirov patent USPT 2,854,368 iz 1958., prijavljen 1956.).Po nekim izvorima za reakciju između željeza i tanina znali su već u starom vijeku,te je ista korištena za identifikaciju željeza.Američki traperi dan danas kao i nekada štite željezne klopke od hrđe tako da ih drže u vodi u kojoj se kuhala kora javora, orahove ljuske ili kampeševina.[7][8]
Uporaba u konzerviranju restauriranju raširila se nakon 1966. kada Pelikan objavljuje svoj članak i na engleskom jeziku ( tekst je prvo objavljen na češkom 1964.).Na njemačkom govornom području prvi se članak objavljuje 1968.Godine 1996. amerikanci D.Keith i W.Carlin razvijaju taninski inhibitor korozije koji se može nanijeti i na predmete tretirane mikrokristalnim voskom.[9]Godine 2009. kinezi patentiraju taninski korozioni inhibitor namijenjen zaštiti kulturne baštine.[10]
Uporaba uredi
Obično se koriste na predmetima koji se teško pjeskare, poput vozila, prikolica, ograda.
Uporaba u konzervaciji restauraciji metala uredi
Može ih se koristiti i u konzerviranju restauriranju povijesnih, te arheoloških predmeta kulturne baštine od željeza i čelika.[11]Po nekim novijim istraživanjima ako ih se kombinira s dekanoatima zaštita je daleko bolja, nastali crni sloj postaje otporniji na vodu i vlagu.[12]
Dodatna literatura uredi
J. B. Pelikan „Konservierung von Eisen mit Tannin“, ‚Studies in Conservation’ 11 (3) 1966 Str. 109 - 115
J. Emmerling, "Eisenkonservierung mit Tannin," Arbeitsblätter für Restauratoren 2 (1968).
S. Adrian, (1962). "Tannin Solutions for Corrosion Prevention," Holland Shipbuild 1166-67K.
P. Baur, (1964). "Tannin und die Roststabilisierung," Metallreinigung und Vorbehandlung 13
K. (Barton, 1961). "The Protection of Cleaned Iron Objects", Museums Journal 60284-288.
L. Biek and F. Wormwell, (1953). "Role of Tannates and Phosphates inthe Preservation of Ancient Buried Fe Objects," Journal of Applied Chemistry 3H. W.
M. Hodges, "Problems and Ethics in the Conservation of Metal Objects,"Conservation in Archaeology and the Applied Arts, Preprints of the contributions to the Stockholm Congress, (1975). 2-6 June, 1975, IIC, London
E. Knowles, (1957). "Tannins in Corrosion," Paint, Oil and Color Journal 131 793-4
E. Knowles and T. White (1958).," The Protections of Metals with Tannins," Journal of the Oil and Colour Chemists Association 41 10-23 .
J. Stoulil ∗, A. Fialová, T. Jamborová, M. Kouril : Combined tannate/decanoate coatings.Journal of cultural heritage,2013.
Izvori uredi
- ↑ Rust Conversion Mechanism
- ↑ Binnie, Nancy. Commercial Rust Converters: Surface Protection for Rusted Iron. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2014. Pristupljeno 12. kolovoza 2016.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Maltby, Susan L. Studeni 1998. Rust Converters. Old-House Journal. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2001. Pristupljeno 24. lipnja 2012.
- ↑ Pelikán,J.B. Conservation of Iron with Tannin ,Studies in Conservation Vol. 11, No. 3 (Aug., 1966), str. 109-115
- ↑ USPT 2,854,368
- ↑ Combined tannate/decanoate coatings -Jan Stoulil , Anna Fialová , Tereza Jamborová , Milan Kouˇril Department of Metals and Corrosion Engineering, Institute of Chemical Technology, Prague, Technická 5, 16628 Prague, Czech Republic
- ↑ TANNIN AND TANNIC ACID CONVERSION COATINGS, autor Vanessa Roth,1994.nepublicirani rad,Canberra
- ↑ https://www2.illinois.gov/dnr/conservation/wildlife/Documents/TrapperEducationStudentManual.pdf,str[neaktivna poveznica] 11., Pristupljeno 28.02.2020.
- ↑ https://www.researchgate.net/publication/257474425_Technical_Communication_An_improved_tannin-based_corrosion_inhibitor-coating_system_for_ferrous_artefacts/link/5c01d14745851523d156245b/download
- ↑ CN 200910081222
- ↑ National Center for Preservation Technology and Training. 22. lipnja 2010. Materials Research Program Begins Rust Converter Study. US Department of the Interior. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2013. Pristupljeno 24. lipnja 2012.
- ↑ https://coek.info/queue/pdf-combined-tannate-decanoate-coatings-.html Pristupljeno 24.12.2020.