Ruska aneksija Krima
Ruska aneksija Krima odigrala se u ožujku 2014. kada su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopolj, oboje međunarodno priznati kao dio ukrajinskog teritorija, proglasili nezavisnost i ubrzo potom priključeni Ruskoj Federaciji. Dana, 21.ožujka 2014., Moskva je de facto upravljala teritorijem Krima kao dijelom federalnih subjekata Rusije – Republikom Krim i federalnim gradom Sevastopoljem.[1]
 |
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi Ruska okupacija Krima. (Rasprava) |
Aneksija je označila kulminaciju Krimske krize, koja je nastala nakon ukrajinske revolucije, ruske vojne intervencije i referenduma o statusu Krima u ožujku iste godine. Ruska je vojna intervencija formalno započela 1. ožujka, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin od Savjeta Federacije dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriju Ukrajine u svrhu "stabiliziranja stanja". U Ukrajini i na Zapadu se, međutim, vjeruje da je invazija počela nekoliko dana ranije, kada su zračne luke, vladine zgrade[2][3] i druge strateške objekte na Krimu počele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o miliciji "(snage samoobrane)". Slične akcije su se ubrzo proširile i na ukrajinske vojne baze i druge instalacije, koje su došle pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri čemu se od ukrajinskih vojnika tražila predaja ili razoružanje. Ključne baze su se predale do 5. ožujka, kada je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatistička krimska vlada Sergeja Aksionova proglasila je nezavisnost Krima, a potom je održan referendum o statusu Krima na kojem je 96,77% krimskog stanovništva glasovalo za priključenje Ruskoj Federaciji. Samostalna uloga Krimljana u čitavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se ističe uloga ruske vojske i gdje je priključenje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan puč".[4]
Ovaj je događaj izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski čelnici, kao i NATO, i opisali kao nezakonitu rusku aneksiju ukrajinskog teritorija u izravnom kršenju budimpeštanskog memoranduma iz 1994. o suverenosti i teritorijalnom integritetu.[5] Kao reakciju, članovi G8 su odlučili izbaciti Rusijue iz te skupine i vratiti se skupini G7, a 2014. uvedene su i međunarodne sankcije protiv Rusije. Ukrajinska vlada Arsenija Jacenjuka potvrdila je najmanje sedam ustavnih kršenja tim činom, uključujući izbjegavanje obveze Krima da prvo zatraži zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije traženja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpolitičkih procesa. Ovo predstavlja prvi slučaj u europskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom u svrhu pripajanja teritorija jedne države.
Rusija se protivi pojmu "aneksija",[6] a Vladimir Putin je branio referendum i tvrdio da je u skladu s međunarodnim pravom.[7] Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost Krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj državi, koju smatra nezakonitom.[8] Opća skupština Ujedinjenih naroda je također odbacila referendum, usvojivši neobvezujuću rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica".[9][10]
Godinu dana kasnije, prema jednom istraživanju 93% stanovnika Krima imalo je pozitivan, a 4% negativan stav o ruskom preuzimanju kontrole nad poluotokom. U ekonomskoj usporedbi, plaće su u godinu dana nominalno porasle za 45%, ali realno zapravo i pale za -8,5%, jer su velike stope inflacije porasle za 53,5 %.[11]
Događaj je izazvao i egzodus krimskih Tatara: UN navodi da je preko 10.000 osoba napustilo Krim u 2014., većinom Tatara,[12] čime je ta ionako krhka nacionalna zajednica još jednom smanjena na tom području. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a upozorio je u izvještaju iz 2015. da se na Krimu krše ljudska prava slobode govora, slobode okupljanja (Tatarima nije dozvoljeno obilježiti 71. godišnjicu deportacije Tatara), slobode vjeroispovjesti i druga. U 2015. troškovi vode porasli su za 15% a električne energije za 14,4%, pošto je Krim ovisan o uvozu struje preko kopnene Ukrajine (85%), te vode za poljoprivredno navodnjavanje za 80%.[13]
Povezano
urediIzvještaji
uredi- UN. 15.5. 2014. Report on the human rights situation in Ukraine (PDF). Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|year=(pomoć)
Izvori
uredi- ↑ Putin signs laws on reunification of Republic of Crimea and Sevastopol with Russia. ITAR TASS. 21.3. 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2014. Pristupljeno 28. veljače 2022. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ Putin's Man in Crimea Is Ukraine's Worst Nightmare. Time.
Before dawn on Feb. 27, at least two dozen heavily armed men stormed the Crimean parliament building and the nearby headquarters of the regional government, bringing with them a cache of assault rifles and rocket propelled grenades. A few hours later, Aksyonov walked into the parliament and, after a brief round of talks with the gunmen, began to gather a quorum of the chamber's lawmakers.
- ↑ RPT-INSIGHT-How the separatists delivered Crimea to Moscow. Reuters. 13.3. 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 2015-06-26. Pristupljeno 2015-02-14.
Only a week after gunmen planted the Russian flag on the local parliament, Aksyonov and his allies held another vote and declared parliament was appealing to Putin to annex Crimea
Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date=(pomoć) - ↑ BBC News - Russia's Crimea plan detailed, secret and successful. BBC News
- ↑ NATO Secretary-General: Russia's Annexation of Crimea Is Illegal and Illegitimate. Brookings. 19.3. 2014 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ Лавров назвал оскорбительными заявления Запада об аннексии Крыма. vz.ru (ruski). 21.3. 2014 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ Crimeans vote over 90 percent to quit Ukraine for Russia Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine) Reuters, 16.3. 2014
- ↑ Oleksandr Turchynov. 20.3. 2014. Декларація "Про боротьбу за звільнення України" (Declaration "Of the Struggle for the Liberation of Ukraine") (ukrajinski). Parliament of Ukraine Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ UN General Assembly adopts resolution affirming Ukraine's territorial integrity Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2018. (Wayback Machine), China Central Television (28.3. 2014)
- ↑ Territorial integrity of Ukraine (PDF). UN General Assembly. 27. 3. 2014. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. listopada 2015. Pristupljeno 28. veljače 2022. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ Ivan Nechepurenko. 5.3. 2015. One Year After the Annexation, Crimea Still Bracing for a Brighter Future. Moscow Times Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ Some 10,000 people in Ukraine now affected by displacement, UN agency says. UN News Centre. 20.5. 2014 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ↑ Report on the human rights situation in Ukraine (PDF). Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a. 16.8. 2015. str. 40, 41 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć)
Vanjske poveznice
uredi- Krim: Poluostrvo straha - izvještaj Amnesty International povodom godišnjice uspostave ruske vlasti nad Krimom