Otvori glavni izbornik

Prispodoba o bezumnom bogatašu

Jan Luyken: Prispodoba o bezumnom bogatašu
Rembrandt: Prispodoba o bezumnom bogatašu

Prispodoba o bezumnom bogatašu je poznata Isusova prispodoba, koja govori o bezumnosti prijanjanja uz materijalno bogatstvo.

Prispodoba se nalazi u kanonskom Evanđelju po Luki (Lk 12,13-21) i u nekanonskom Evanđelju po Tomi. Kod Luke odmah u nastavku slijedi pouka "Ne budite zabrinuti za život." Ovu prispodobu prikazivali su mnogi umjetnici, između ostalih: Rembrandt, Jan Luyken, James Tissot i David Teniers Mlađi.

"Tada im pridometnu još jednu prispodobu: "Jedan bogat čovjek imao je njivu, koja mu je nosila bogat prihod. Tada je mislio u sebi: Što da činim? Nemam u što skupiti svoju ljetinu. Ovako ću činiti, reče: Srušit ću žitnice svoje i sagradit ću veće. U njih ću skupiti sav prihod svoj i sva dobra svoja. Onda ću reći duši svojoj: "Dušo moja, imaš veliko imanje na mnogo godina. Otpočini, jedi, pij i uživaj! Ali Bog mu reče: "Luđače, još ove noći potražit će dušu tvoju od tebe! Kojemu će tada pripasti, što si nakupio. Tako biva onome, koji sebi zgrće blago, mjesto da bude bogat u Boga."(Lk 12,16-21)

Bogati čovjek u ovoj prispodobi predstavljen je negativno, kao primjer pohlepe.[1] Izgradnjom veće žitnice izbjegao je korištenje obradive zemlje za skladištenje, na taj način uvećavajući prinos i omogućujući sebi čekati rast cijene prije prodaje. Sveti Augustin objašnjava da je seljak "namjeravao da ispuni svoju dušu prekomjernim i nepotrebnim hedonizmom i bio je ohol ne obazirući se na sve one prazne trbuhe sirotih. On nije shvaćao da su trbusi siromaha mnogo sigurnije skladište nego njegove žitnice,"[2] jer bi tako sakupljao dobra djela spašavajući svoju dušu od vječne propasti nakon smrti.

Arland Hultgren smatra da prispodoba o bezumnom bogatašu "pruža primjer kakav netko ne treba biti. Osoba čiji je identitet vezan bogatstvom, položajem i uspjesima — i gonjen njihovim stjecanjem — može lako završiti nesvjesna poziva Boga i potrebe bližnjega".[3] Bezumnost bogataša posebno leži u činjenici, da bogatstvo ne može jamčiti budućnost na sudnji dan, koji je ovom bogatašu iz prispodobe došao brže nego što je očekivao.[4]

IzvoriUredi

  1. Joel B. Green, The Gospel of Luke, Eerdmans, 1997, ISBN 0-8028-2315-7, str. 487-491
  2. Arthur A. Just, Luke, InterVarsity Press, 2003, ISBN 0-8308-1488-4, str. 208.
  3. Arland J. Hultgren, The Parables of Jesus: A Commentary, Eerdmans, 2002, ISBN 0-8028-6077-X, str. 104-109.
  4. John Clifford Purdy, Parables at Work, Westminster John Knox Press, 1986, ISBN 0-664-24640-0, str. 41-43.