Prvi vatikanski sabor

Prvi vatikanski sabor sazvao je papa Pio IX. 29. lipnja 1868. godine, nakon dugogodišnjeg razdoblja njegovog planiranja i pripremanja koje je započelo 6. prosinca 1864. Ovaj dvadeseti ekumenski sabor Katoličke crkve, održan tri stoljeća nakon Tridentskog sabora, otvoren je 8. prosinca 1869. godine, a prekinut je 20. listopada 1870. Održavao se u Vatikanskoj bazilici, a sveukupno su održane četiri sjednice. Sabor je prekinut zbog predaje Rima, pada Papinske Države i njezinog ujedinjena s Italijom, te nikad nije nastavljen. [1]

Prvi Vatikanski sabor je vodio papa Pio IX. te je bio prekinut "na neodređeno vrijeme"

Dogma o papinoj nezabludivostiUredi

Ovaj ekumenski sabor najpoznatiji je po dogmatskoj definiciji papine nezabludivosti (nepogrešivosti) kad govori ex cathedra, odnosno kada u svojoj osobini pastira i voditelja svih kršćana svojom vrhovnom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora sačuvati.

Koncilski dokumentiUredi

  • Dei Filius - dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri,
  • Pastor Aeternus - dogmatska konstitucija kojom se definira papinska nezabludivost.

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Većinu tema, koje je sabor namjeravao obrađivati, obradio je tek Drugi vatikanski sabor gotovo stoljeće kasnije (1962.-1965.).

Vanjske povezniceUredi

Sestrinski projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Prvi vatikanski sabor

Mrežna mjestaUredi