Put u raj (1970.)
Put u raj, hrvatski dugometražni film iz 1970. godine.[1] Rađen je za program Televizije Zagreb i prvi je hrvatski televizijski film.[2]
| Put u raj | |
|---|---|
| Redatelj | Mario Fanelli |
| Producent | Jadran film TV Zagreb |
| Scenarist | Miroslav Krleža |
| Glavne uloge | Boris Buzančić Ljuba Tadić Zvonko Strmac Mato Grković Snežana Nikšić Branka Strmac Relja Bašić Antun Nalis Svjetlana Knežević |
| Glazba | Nikica Kalogjera |
| Snimatelj | Tomislav Pinter |
| Montaža | Radojka Tanhofer |
| Scenografija | Željko Senečić |
| Godina izdanja | 1970. |
| Trajanje | 103 min. |
| Država |  Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
 Portal o filmu | |
Scenarij za film koji je režirao Mario Fanelli napisao je Miroslav Krleža. Objavljen je prvi put na stranicama "Foruma" 1970., a po dramskoj strukturi i vremenu nastanka Put u raj najbliži je Areteju. Kao predložak tome filmskom scenariju Krleži su poslužili njegova novela Cvrčak pod vodopadom i dijaloški fragment Finale. Pokušaj pedesetvjekovne sinteze iz političkog eseja Deset hrvatskih godina. Čovjek i njegova savjest prikazani su na putu u raj kao jedinoj iluziji koja ga spašava iz pakla suvremene civilizacije. Međutim, tamo ga čekaju isti ljudi i isti događaji.
| „ | Iako je ustvrdio da mu je filmska umjetnost bliska još iz vremena vlastitih književnih početaka, Krleža je u radu na scenariju za ekranizaciju vlastite novele demonstrirao da mu je praktični dio filmske umjetnosti bio, ili nepoznanicom, ili se pak radi o namjernom poigravanju s filmskim medijem koji biva korišten kao audiovizualna epika. Međutim, to s druge strane može biti i signalom djelomične poetološke povezanosti s Tarkovskim i Bergmanom. Razlozi za nelagodu pri recepciji filma "Put u raj" višestruki su. Krleža je ponajprije jasno i nedvosmisleno demonstrirao svoju nekompetentnost za pisanje filmskih scenarija i svojim ignoriranjem donekle uvrijedio filmsku branšu. To bi bila nelagoda formalno-tehničke i stručne naravi. Sljedeća je nelagoda ideološke naravi: Krleža izmiče okovima komunističke i socijalističke ideologije te progovara, doduše još uvijek ambivalentno i ironično kritički (Krleži je religija nespojiva s ratom i umorstvom!), o drugim ideološkim mogućnostima u dijalogu s kršćanskim predodžbama. Treća je nelagoda povijesno-političke naravi: Krleža doživljava s hrvatskim domobranstvom svojevrsni paralelni 'put u raj', dok su Rusi i Srbi u negativnom svjetlu (mogući uzrok blokade kod distributera »Morava-film«). Nadalje, Krleža neugodno progovara o nekim manama u području medicine i politike – te na kraju sve prekriva tabuiziranim, pomalo homoerotskim sitnicama i nelagodom zajedničkog uriniranja! No, da se i uriniranje i pisoar mogu pretvoriti u umjetnost, dokazao je Marcel Duchamp još 1917. svojim izloškom Fountain.[3] | ” |
Izvori
uredi- ↑ Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. – 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2017. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ https://www.telegram.hr/zivot/iskopali-smo-sve-prvo-nasu-prvu-seriju-crtic-javljanje-u-eter-i-prilicno-su-magicni/
- ↑ Uvanović, Željko; Strah od višestruke nelagode. Krleža kao adaptator "Cvrčka pod vodopadom" (te "Finala") i Mario Fanelli kao redatelj filma "Put u raj"
Nedovršeni članak Put u raj (1970.) koji govori o filmskoj umjetnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.