Radomiro Tomic Romero

Radomiro Tomic Romero (7. svibnja 1914.3. siječnja 1992.) je bio čileanski demokršćanski političar hrvatskog podrijetla. Poznat je kao jedan od osnivača Demokršćanske stranke, u kojoj se istakao kao vođa progresivnog lijevog krila. Godine 1970. se kao demokršćanski kandidat[1] natjecao na izborima za predsjednika Čilea, koje je tijesno izgubio od marksističkog ljevičarskog kandidata Salvadora Allendea; Tomic je nedugo nakon toga uvjerio svoje kolege u Nacionalnom kongresu da formalno potvrde njegov izbor čime je nastojao spriječiti ustavnu i političku krizu.

Radomiro Tomic Romero

Bio je utjecajni član Socijalističke stranke.[1]

Do smrti je ostao rezervirana držanja prema novoj samostalnoj Hrvatskoj.[1] U doba demokratskih promjena u Hrvatskoj i hrvatskog osamostaljivanja, obnašao je dužnost čilskog veleposlanika pri OUN u Ženevi.[1] Prema procjeni posljednjeg veleposlanika SFRJ u Čileu, Hrvata Frane Krnića, koji je odmah izrazio lojalnost novoj Hrvatskoj, Tomić je bio sumnjičav zbog ideoloških razloga, jer je sumnjao da će nova Hrvatska, čija se je demokracija formirala u neprijateljskim političkim uvjetima, zbilja i poći putem demokracije.[1] Krnić je takav stav formirao nakon osobnih sastanaka i dopisivanja s Tomićem.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 FELJTON S Domljanom u Čile stigla pozitivna slika o Hrvatskoj Iz knjige Frane Krnića “Crni kaputi, bijele rukavice”: bitke koje su prethodile čileanskoj potvrdi hrvatske samostalnosti (3), 28. siječnja 2012.