Razgovor:Bitka na Kozari
| Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Bitka na Kozari. | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Pismohrane: | |||
Bitka na Kozari je normalna vojno-redarstvena operacija normalne države na četničku (Srpsku) bandu koja je nije priznavala (tu državu). 1941. = 1991. Isto su digli oružje na svoju državu ne priznajući je. Knjiga (skripta) izdana u lipnju 1942. od strane Ministarstva vanjskih poslova NDH "Odmetnička zvjerstva i pustošenja u NDH u prvim mjesecima života hrvatske narodne države" donosi pregršt podataka, izjava, dokumenata, fotografija, zapisnika... dakle dokumenata širokih razmjera o ponašanju Srba - četnika i komunista (čitaj o zvjerstvima) prema hrvatskom pučanstvu i hrvatskom pučanstvu muslimanske vjeroispovijesti u Prijedoru i okolnim selima u Podrkozarju (kao i u ostalim dijelovima NDH). Reakcija državnih organa prikazana je u partijsko Titoističko vrijeme kao teror nad jadnim Srbima. Toga ima i početkom 1991. ista stvar. Svima koji su žedni istine predlažem da na internetu potraže ovu skriptu - knjigu a ima je i u gradskim bibliotekama (izvađena iz bunkera zaborava). Nikada se ne smije zaboraviti uzrok koji je doveo do posljedica.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 31.147.160.118 (razgovor • doprinosi) 12:59, 19. listopada 2019.
Naravno da je Bitka na Kozari bila protupobunjenička akcija. Međutim, za razliku od akcija kakve su provođene 1991. godine, većinu te operacije su provele strane vojne snage - naime Wehrmacht, kojemu su domaće NDH snage pružile tek određenu pomoć. Također, mnogo tisuća civilnog stanovništva srpske etničke pripadnosti je nakon akcije iz 1941. odveden na prisilni rad u Njemačku i drugdje u zemljama okupirane Europe. Pri tome se djecu velikim dijelom odvajalo od majki i ostavljalo u po život opasnim okolnostima - ima o tome u Wiki članku o Diani Budisavljević. I tako, nema baš nekog znaka jednakosti. RadioElectrico (razgovor) 18:24, 22. listopada 2019. (CEST)
A i ne bih se složio da se stavlja znak jednakosti između RH i NDH. Nisu to jednako "normalne" države. Franjo Tuđman nije nikome morao dozvoljavati da mu regrutira hrvatske mladiće za stranu (Wehrmacht i SS) vojsku, niti je morao povjeriti nekakvom Gestapu da mu se brine o nacionalnoj sigurnosti, niti je morao prepustiti javnu sigurnost nečemu poput Njemačke redarstvene organizacije u Hrvatskoj. Pavelićevi vanjskopolitički pokrovitelji su bili jako teški za trpit. A i sam Pavelić je bio nešto nemilija figura... RadioElectrico (razgovor) 18:31, 22. listopada 2019. (CEST)