Razgovor:Jörg Haider

Prenos sa stranice:

Djed, mesar koji se po gostionicama izjašnjavao za Hitlerov pokret, sažalio se nad svojim unukom te ga je uzeo k sebi. Robert Haider je završio osnovnu i srednju školu, a zatim je radio kod mjesnog postolara kao naučnik.

S jedva 15 godina pristupio je Robert Haider Hitlerovoj mladeži, a sa 18 godina bio je član SA jedinica. Zbog svojih šovinističkih istupa u javnosti u Austriji je za njim raspisana potjernica te je pobjegao u Njemačku. Tu je odslužio dvogodišnji vojni rok, formalno pristupio NSDAP-u (Hitlerova stranka) te se zatim zaposlio u tvrki Agfa u Münchenu. Nakon pripajanja Austrije Njemačkoj pojavio se u u ožujku 1938. godine u Linzu kao vođa kotarske mladeži Njemačke fronte rada (Deutsche Arbeitfront - DAF). Dvije godine kasnije više nije bio potreban režimu te je morao s ostalim mladeži u streljačke redove. Više je puta ranjavan na istočnom i zapadnom bojištu, a odlikovan je i Srebrnim križem. Posljednjih godina rata promaknut je u čin poručnika. Prigodom boravka u Linzu upoznao je tada 27-godišnju dočasnicu - zastavnicu Dorotheu Rupp. Vjenčali su se 1945. godine, još za vrijeme rata. Iste godine rođena je kćerka Ursula. Dorothea Rupp potječe iz bogate građanske i narodnjačke obitelji. Njezin otac bio je ginekolog i liječnik opće prakse u Općoj bolnici u Linzu. Kako je jednom ponosno napomenuo Jörg Haider, kozmopolit, koji je godinu dana plovio svjetskim morima kao brodski liječnik, te je zatim godinu dana prije izbijanja Prvog svjetskog rata otvorio oridinaciju u Londonu. Liječnika je rat bacio na ratište u Dolomitima. U vojnoj bolnici u Brunecku (tal. Brunico) upoznao je medicinsku sestru Crvenog križa Herminu Webhofer. Vjenčali su se ratne godine 1917. Godinu dana kasnije rodila se Dorothea Rupp.

Webhoferovi su bili trgovačka obitelj odavno naseljena u južnom Tirolu. Posjedovali su tekstilnu manufakturu, trgovali živežnim namirnicama i željezom te imali znatan broj nekretnina. Hermine Webhofer, udana Rupp, bila je jedno od desetoro djece. Po završetku Prvog svjetskog rata kada je južni Tirol pripao Italiji, Karl Rupp se preselio u Linz, a godine 1923. pridružile su mu se supruga i kćerka. Dorothea Rupp polazila je školu kod uršulinki u Linzu i bila je ozbiljna i marljiva učenica. Kad joj je bila 18 godina umro joj je otac. Postala je veoma vatrena nacionalsocijalistkinja. Godine neposredno poslije rata bile su teške. Robert i Dorothea Haider izgubili su stan u Linzu te su se preselili u Bad Goisern. Robert Haider je u proljeće 1945. bio uhapšen i zatvoren u sudskom zatvoru u Bad Ischlu. Mnogo godina kasnije pričao je Güntheru Winkleru, prijatelju obitelji da je tada trebao biti likvidiran zbog svog sudjelovanja u puču 1934. godine: Službenik iz denacifikacijskog povjerenstva dugo je s njim razgovarao i na kraju očito shvatio da je to bio dobroćudan, idealistički nastrojen čovjek. Na pitanje kako o tome sada misli Robert je odgovorio: 'Što da kažem. Samo glupi magarac ide drugi put na tanki led.' Što je drugo mogao reći. Nije mogao reći kako nije bilo ničega. U radnom logoru u nedalekom Ebenseeu, vanjskom dijelu konclogora Mauthausen, SS-stražarske jedinice su do posljednjeg dana primoravale desetke tisuća radnika-robova da u brdu iskopavaju sustav tunela za ispitivanje raketa. Kad su se esesovci povukli ostavili su za sobom gomilu leševa. Amerikanci su nakon oslobođenja dovodili male nacističke dužnosnike i članove stranke kako bi se ljudske žrtve barem mogle pokopati. I Robert Haider tih je dana kopao masovne grobnice. Ta akcija bila je zamišljena i kao poniženje. Majka Dorothea je morala raditi kao čistačica u bivšem dječjem domu, kao dio javnih radova za dobro naroda. Kasnije je pričala prijateljima koliko se osjećala poniženom. Židovski tuberkulozni bolesnici pljuvali su joj pred noge i pogrdno je nazivali naci-svinjom. Poslije 2. svjetskog rata željela je rodbina da se Dorothea Rupp rastane od Roberta Haidera. Ali, bivša samostanska učenica ostala je uporna. Uvela je u kući strogi režim jer su djeca jednom morala postati "netko" i dostići "nešto". Majčina rodbina smatrala je nepriličnim brak između liječničke kćerke Dorotheje Rupp i postolara Roberta Haidera.

Na primanju kod Ivana Pavla II Haider je prvobitno, već u pubertetu želio postati glumac. U školskom kazalištu pljeskali su mu na otvorenoj sceni. Nekadašnji suučenici kazuju da je bio kao glumac tako dobar da je opčinjavao čak i one s kojima je bio posvađan. Dok su drugi dječaci odlazili u goste svm svojim prijateljima, Jörg ih nije nikad pozivao k sebi u kuću, kaže jedan njegov tadašnji suučenik. Naši susjedi, ponosno je pričala majka, oduvijek su ga voljeli. Starim ženema u mjestu pomagao je prijeći cestu i nosio im torbe. Neko vrijeme je mali Haider bio strastveno angažiran u udruženju za zaštitu životinja. Dolazi bi kući s ranjenim pticama i mačkicama, a kad bi negdje neki pas na lancu do besvjesti lajao nije imao mira sve dok ne bi nešto poduzeo. Bio je živahno, zahtjevno dijete, što je njegovoj starijoj sestri koja ga je morala čuvati vrlo često išlo na živce. On je već od malena bio tako nešto kao neki šef, kaže Ursula Haubner. Obitelj je stanovala u skromnoj kućici zajedno s polusestrom Roberta Haidera. U prizemlju su stanovali Haiderovi sa svojom djecom Ursulom i Jörgom, a na prvom katu rodbina. Jörgov otac Robert Haider rodio se 1914. godine kao izvanbračno dijete. Otac mu je bio gostioničar u Mondseeu, a majka se kratko zatim udala u Steyr u obitelj kožara. --Seha (razgovor) 20:36, 5. siječanj 2009. (CET)