Razgovor:Računalna tomografija

Intenzivnim razvojem moderne medicine i tehnologije posljednjih nekoliko desetljeca postignut je ogroman napredak u mogucnostima ranog otkrivanja i dijagnosticiranja bolesti. Upravo je rano otkrivanje bolesti jedan od kljucnih elemenata u procesu lijecenja bolesnika. U vremenu prije samo stotinjak godina, suvremene metode dijagnosticiranja i pretraga bile su potpuno nezamislive. Zahvaljujuci modernoj tehnologiji, danas je na poprilicno jednostavan nacin moguce stvoriti kompletan prikaz unutrašnjosti organizma i na temelju toga postaviti odgovarajucu dijagnozu. Jedan od uredaja koji to omogucuje jest uredaj za kompjutorsku tomografiju ili skraceno - CT.

Povjest

CT uredajima prethodilo je otkrivanje nove metode rendgenske pretrage koja se uvodi dvadesetih godina 20. stoljeca i dobiva naziv tomografija. Tomografsko ili slojevno snimanje omogucava prikaz odredenog sloja bolesnikova tijela pomocu rendgenskih zraka. Daljem razvoju ove dijagnosticke metode uvelike su pridonijeli A. M. Cormack i G. N. Hounsfield. Njihova je zasluga u tome što su prvi izveli tomografsko snimanje pomocu racunala koje rekonstruira sliku i za taj izum dobili Nobelovu nagradu za medicinu 1979. godine. Kompjutorska se tomografija od 1973. godine upotrebljava u dijagnosticke svrhe, ali samo za prikaz struktura mozga. CT-uredjaji su od tada do danas dozivjeli mnogobrojna poboljšanja. U pocetku se snimala samo glava, a nekoliko godina kasnije CT-uredjaj koristi se za preglede svih dijelova tijela.

Od cega se sastoji CT-Uredjaj?

Glavni su dijelovi CT-uredaja pokretni stol na kojem lezi bolesnik, kucište u kojem se nalazi rendgenska cijev i detektori, potom generator, komandni stol i radni stol s monitorom za obavljanje pregleda te racunalo. Za vrijeme pregleda rendgenska se cijev rotira oko bolesnika. Rendgensko zracenje koje emitira rendgenska cijev prolazi kroz zadani sloj bolesnikovog tijela. Rendgenske zrake prolaskom kroz razlicita tkiva nejednako slabe, ovisno o gustoci, sastavu i debljini tkiva. Tako nejednako oslabljeno rendgensko zracenje pada na detektore, a racunalo sintetizira sliku nakon prethodne analize podataka dobivenih s detektora.

Danas je u primjeni nekoliko generacija CT-uredaja. Tehnološka rješenja CT-uredaja su svakim danom sve bolja te omogucavaju sve kvalitetniju i brzu obradu bolesnika. Zahvaljujuci napretku tehnike, na CT-uredaje prikljucuju se radne stanice s razlicitim programskim paketima (software), prilagodenim za prikaz pojedinih organa i organskih sustava. Takvi uredaji omogucavaju nam dvodimenzionalni te trodimenzionalni prikaz snimanog dijela tijela, što znacajno unapredjuje dijagnostiku.

Prednosti CT-a

Glavna je prednost kompjutorske tomografije pred klasicnim radiološkim metodama u mogucnosti mjerenja gustoce pojedinog patološkog procesa, tocnoj procjeni velicine i odnosa sa susjednim anatomskim strukturama. Upotrebom kontrastnih sredstava omogucen je prikaz krvnih zila. Pri takvim pregledima u kojima se upotrebljava kontrast, koji se aplicira intravenozno potrebno je obratiti paznju na alergijske reakcije koje aplicirana otopina moze izazvati kod pacijenta. CT-pregled ne zahtijeva posebnu pripremu bolesnika. U tijeku pregleda bolesnik obicno lezi na ledima, iznimno na trbuhu ili boku. Za vrijeme snimanja pregledavani dio tijela mora biti potpuno miran, a ako se provodi pregled grudnog koša ili trbuha, u tijeku snimanja bolesnik mora prestati disati.

CT je danas nezaobilazna metoda u dijagnostici bolesti mozga, kraljeznice, grudnog koša, ukljucivši plucna krila i sredoprsje, potom u dijagnostici trbušnih organa, izuzevši zeludac i crijeva. Nove generacije tzv. "multi - slice" CT uredaja konstruirane su tako da mogu snimati do 4 uzorka ravnine tijela u samo 300 ms, i konstruirati 512 x 512 matrix slike za manje od sekunde. Cijeli prsni koš (40 uzoraka ravnine debljine 8 mm) moze biti snimljeno za samo 10 sekundi. Uz veliki napredak u brzini, postignuti su i pomaci u mogucnostima obrade i prikaza slike, te na podrucju udobnosti pacjenta. Svakim danom CT ide dalje i zasigurno ce još dugo igrati vaznu ulogu kao dijagnosticka metoda.

Zracenje

Absorbirana doza zracenja koju bolesnik primi izrazava se kao kolicina primljene (absorbirane) energije na masu tkiva. Jedinica je 1 Gy (1 Gray) - oznacuje dozu zracenja kod koje se apsorbira kolicina energije od 1 J u masi tkiva od 1 kg. Iako su doze kod CT pretraga vrlo razlicite i ovise o tome koji se dio tijela pregledava, nebi smjele prelaziti propisane doze: 50 mGy za pregled glave, 35 mGy za lumbalnu kraljeznicu, i 25 mGy za abdominalne organe. Jasno je da se doza povecava sa pregledom više regija. Jednom primljena doza ostavlja svoj ucinak trajno i svaka sljedeca se na nju nadovezuje. Samim time raste mogucnost pojavljavanja tumora i karcinomnih oboljenja. Posebno je potrebno izbjegavati CT pregled trudnica zbog velikog djelovanja zracenja na dijete koje tek naknadno dolazi do izrazaja. Ispitivanja pokazuju da vjerojatnost pojavljivanja radijacijskog karcinoma iznosi 1 novi tumor na 20000 ozracenih dozom od 0,01 Gy (100 mGy) što je absorbirana doza od 2 CT pregleda glave. Iako se taj postotak cini malen, treba da promatrati kao znacajan problem zbog velikog broja izvršenih radioloških pretraga. Svaka nova pretraga bilo klasicnim rentgenom, bilo CT uredajem povecava mogucnost nastanka karcinoma.