Razgovor:Slavenosrpski jezik

Radi se o pogrješnoj atribuciji, jer "srpskoslovenski" znači nešto posve drugo. Zbog zbrke naziva, evo kratkog prijegleda:

1. staroslavenski srpske redakcije/recenzije/suvrsti, crkvenoslavenski ili srpskoslavenski: jezik u porabi od cca. 1200. do cca. 1700. Postoje i druge redakcije (hrvatska, češka, ruska, bugarska,...). Temeljen na jednom makedonskom narječju iz okolice Soluna.

2. ruskocrkveni, crkveno-ruski: od oko 1700. do sada (u SPC), no, realno do oko 1750. Uveženi ruski jezik toga doba.

3. slavenosrpski, slavenoserbski, slavjanski, slovenski, građanski, graždanski: hibrid ruskocrkvenog i srpskih govora Vojvodine. Od oko 1750. do cca. 1830.-1850.

4. srpski standardni jezik, nastao na temelju reforme Vuka Karadžića i temeljen poglavito na novoštokavskom pučkom govoru (uz mješavinu štokavskih dijalekata, pa i ne-novoštokavskih). Stiliziran u dosta stvari prema hrv. jezikoslovnoj baštini, no uglavnom temeljen na srpskim štokavskim (ne torlačkim) seoskim govorima. Reforma je ozbiljno započeta 1818., a završena 1864.

Dalje samo slijedi uglavnom stilski razvitak, manje promjene u sintaksi, morfologiji,...te pravopisu, kao i većinski prijelaz na ekavicu mjesto od Vuka forsirane jekavštine. Sve veća upotreba latinice u zadnjih 50 godina, što izaziva političke sporove.

Evo-to je kratka povijest srpskog jezika. Srpskoslovenski je pod brojem 1., dok je slavenosrpski pod brojem 3. Mir Harven 21:24, 20 Aug 2004 (CEST)

primedba

Prizrenko-timocki ili torlacki, kako ga vi zovete, spada u red staro-stokavskog narecja i logicno je da je temelj novoj stokavici tj. ekavici i ijekavici!!! --Stefan VL (razgovor) 02:16, 21. lipanj 2009. (CEST)