Razgovor:Srbija u Osmanskom Carstvu

Srbi su pomagali Europljanima protiv Turaka? Ne bi išlo.

Za boga miloga pa nemojte samo prepisivati srpske članke i stavljati ih u hrvatsku Wikipediju. Srbi su bili jedni od najvjernijih turskih vazala. Srpski despot Stefan Lazarević sa svojih 15 000 boraca se istaknuo lojalnošću prema Turcima odigravši važnu ulogu u turskoj pobjedi u bici kod Nikopolja 25. rujna 1396. jer je u krtičnom trenutku izveo odlučujući udarac za Turke a rezultat je bio težak poraz kršćana, kao što to svi znamo. Mogli su, da su to htjeli, izbjeći služenje osmanskoj vojsci i izabrati pasivnu neutralnost poput Bugara na čijem se tlu ratovalo, ali on je odabrao tursku stranu. I prvih trinaest godina svoje vladavine je svake godine stavljao Turcima na raspolaganje svoju vojsku. Tako su i 1938. godine sudjelovali u prvom velikom turskom napadu na Bosnu, a 1402. godine su bili na strani sultana Bajazida u bici kod Angore s pet do deset tisuća oklopljenih konjanika(izvori o broju boraca se razlikuju. U bici kod Chamorlua blizu Samokova, 10 srpnja 1413. pružili su pomoć Turcima zapečativši time sudbinu balkanskih Slavena učvrstivši osmansku moć. U toj su bici srpski oklopnici spasili najstarijeg sultanovog sina Sulejmana od Tatara jer su se tatarske strelice odbijale od njihovih oklopa pa su se mogli probijati kroz njihovu paljbu. 1444. su srednjovjekovne kršćanske sile izvele posljednji pokušaj potiskivanja Turaka i oslobođenja Bugarske (tu je sudjelovao i vojskovođa Janos Hunyadi). U odlučnoj bici u Varni, Đurađ Branković - nasljednik Stefana Lazarevića pomogao je Turcima obavijestivši sultana Murata o dolasku kršćanskih snaga i zapriječio je put kojim je albanski vođa Skenderbeg namjeravao prijeći srpski teritorij da se pridruži kršćanskoj vojsci u Varni, a sličnu je stvar učinio i četiri godine nakon toga kad je Hunyadi ponovno napao Turke i upozorio je Murata na dolazeće ugarske snage. 17. listopada 1448. turska i kršćanska vojska drugi put su se sukobile na Kosovu polju ali Srbi u bici nisu sudjelovali nego su vrebali u brdskim prolazima kojima se moglo izići iz ravnice i napadali i pljačkali su bjegunce. Dakle toliko o srpskom otporu Turcima. Bili su njihovi najvjerniji vazali. Izvor je knjiga Branimira Anzulovića Mit o nebeskoj Srbiji, ali on točno navodi izvore iz kojih je izvukao podatke, a neki od njih su i britanski... Malo se potrudite, prekopajte literaturu i pišite realno a ne prepisujte od Srba jer njihova vjerodostojnost je vrlo kompromitirana već odavno.

Peregrin Falcon (razgovor) 10:05, 23. studenog 2013. (CET)